Mislim da je Godina milosrđa koju je otvorio papa Franjo dobra prilika širiti milosrđe. Milosrđe se događa upravo tada kada se želimo uzajamno razumjeti i shvatiti. Možda si sasvim drukčiji od mene. Jači si i stekao si veću naobrazbu. Imaš pune džepove novaca, a ja to nemam. Možda te je netko odlikovao i zato si ponosan. Mene nije i možda me nitko nikada neće primijetiti. Zato, sve je u mojoj volji i u želji za relacijom s drugim čovjekom, s tobom. Tu počinje milosrđe. Budimo milosrdni jedan za drugoga jer nismo na zemlji zbog napetoga natjecanja i uspoređivanja, nego zbog ljubavi i milosrđa.
Ain Karim se nalazi blizu Jeruzalema, pretpostavljam da bi većina od nas mogla prepješačiti tu distancu. To je jedna zabit u kojoj se nikada ništa ne događa osim kada je Zaharija dolazio iz Jeruzalema i donosio nove vijesti. U maloj sredini ljudi se ne shvaćaju. Dapače, optužuju i okrivljuju. Tu je živjela i Elizabeta, supruga svećenika Zaharije. Skrivala se pet mjeseci jer je u poodmakloj dobi postala trudna. U maloj okolini vrlo lako nastaju priče. Tako su mnogi prepričavali od usta do usta što se dogodilo Elizabeti. Sigurno je već bila umorna i iscrpljena od glasina i tračeva. Nije čudo da se sakrivala. Nitko ju nije mogao shvatiti. Sve dok nije došla Marija.
Dolazak Marije mijenja život Elizabete. Napokon netko tko će je razumjeti i shvatiti. Konačno ima nekoga s kim može razgovarati, a ne trpjeti ogovaranja ili klevete. I Mariji nije bilo lako jer je i ona dolazila iz malog mjesta, a osim toga i ona je začela i to po Duhu Svetome. Tko zna što se tada govorilo i kakve su sve klevete uništavale relaciju između Josipa i Marije. No, sada Elizabeta ima nekoga tko nju shvaća i potpuno je razumije. Jedna i druga nije bila shvaćena od ljudi, ali jednu i drugu kao majku ispunjavao je Duh Sveti. Upravo sada Marija i Elizabeta mogu istinski razgovarati. Marija shvaća Elizabetu, a Elizabeta Mariju. Ona se divi njezinoj vjeri i spremnosti na suradnju s Bogom. Razgovor između Marije i Elizabete zapravo je serija komplimenata.
Poznate nam su nam riječi koje izgovara Elizabeta. Možda smo pomalo i otupjeli na njih jer se povezuju s krunicom. Čine se dosadnima. Ali, te su riječi nadahnute Duhom Svetim: Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! To je predivan razgovor dvaju majki. Te dvije žene je preplavio Duh Sveti jer će uskoro doći taj koji će imati razumijevanja za svakoga. Doći će On koji shvaća svaku osobu. Doći će Emanuel koji je lice Očeva milosrđa.
Možda misliš da nisi dobro proživio došašće. Planirao si nešto drugo, ali ispalo je tako kako je ispalo. S druge strane možda si ponosan na sebe jer si ga lijepo proživio. Svakako, ostalo je još par dana. Stoga znaj da vrijedi dobro osluškivati razgovor između Marije i Elizabete.
Pogledajmo naše razgovore. Često je tako da jedan drugoga ne shvaćamo. Pogledajte imaju li vaši razgovori smisla. Možda osjećaš od strane svojih roditelja da te ne shvaćaju i da te ne razumiju jer njih najviše zanima jesi li položio ispit, jesi li se zaposlio, imaš li curu ili dečka i ništa više od toga. No znajte da to isto osjećaju i roditelji: Moje me dijete ne razumije! Možda će biti dobra prilika kada vidite svoje najbliže za božićnim stolom i možda upravo tada pokušate shvatiti jedan drugoga.
Znaj da će uskoro doći Onaj koji sve razumije. Iako te ljudi ne razumiju, Isus će te shvatiti. On dolazi, jer je Bog s nama. On ne stoji daleko i pokazuje prst. Isus Krist, Očeva riječ, razvio je šator među nama i preuzima brigu za tebe. Postavlja se samo pitanje hoćemo li Ga mi susresti i poslušati? Hoćeš li biti s njim, ali ne između serije i ručka kod bake, nego ozbiljno i smisleno osluškivati Njega. Bog u svom Sinu želi tebi pokazati svoje milosrdno lice.
