Ispovijed...kojeg li glupog iznašašća:
Koliko mi zla zadaje... čini da trpim...Krv onog vašeg lažnog Boga... ta Krv koja me gnječi... uništava... pere vaše duše i čini da bježim...(strašno plačno zavijanje!)... Ta Krv, ta Krv...to je moja najstrašnija muka... ali sam ipak našao svećenike koji više ne vjeruju u ispovijed i šalju kršćane da u grijehu prime onog krivog Boga... Dobro, dobro... izvrsni su... Koliko li svetogrđa time postižem.
Gozba (sv.Misa) na kojoj blagujete Tijelo i Krv onog Raspetoga, kojeg sam ja ubio...Tu se nalazim razoružan...Nemam više snage za borbu...Oni koji se hrane tim Tijelom i koji piju tu Krv postaju veoma snažni protiv mene, postaju nepobjedivi pred mojim lukavim zavođenjima i napastovanjima; izgledaju razliciti od ostalih, kao da imaju neko posebno svjetlo i veoma brzo shvaćanje...; odmah me prepoznaju i udaljuju se od mene i tjeraju me kao da sam pas...Kakve li žalosti i boli imati posla s tim kanibalima...(jauci plača!)... Ali ja ih divlje progonim... i toliki idu blagovati tu Hostiju u grijehu... Hahaha! Kojeg li zadovoljstva...kojeg li veselja...Mrze svoga Boga i blaguju ga, hahaha! To je moja pobjeda... pobjeda...hura...hura!...
Klanjanje komadu kruha/=Euharistiji/: Kako su bezumni oni koji gube sate i sate, danju i noću, na koljenima, klanjajući se komadiću kruha skrivenom u kutijici na oltaru, od onog vašeg krivog Boga! (misli se na sat klanjanja). Koliko me razbješnjuju te osobe! Uništavaju mi sva djela koja postižem po tolikim svetogrđima, kršćana, svećenika, redovnica i biskupa...Koliko li svetogrđa trajno žanjem...to je moja neprestana pobjeda...Ali kolike li boli... kolikog li bijesa...ta nerazumna klanjanja...!
Mrzim Ružarij (Krunicu): To pokvareno i trulo oruđe one Žene tamo... To je za mene kao čekić koji mi cijepa glavu ... ahiiiii! To je izum krivih kršćana koji me ne slušaju, i zbog toga slijede onu ženetinu! To su krivi, lažni... Umjesto da slušaju mene koji vladam nad čitavim svijetom, ti krivi kršćani idu se moliti onoj ženetini, mojoj prvoj neprijateljici, s tim sredstvom... Ah koliko mi boli uzrokuju... (jecaji placa)...
Marijina ukazanja: Najvece zlo ovog vremena za mene su neprestane prisutnosti (ukazanja) ove ženetine... po čitavom svijetu... To je za mene najveće zlo ovoga vremena... U svim se narodima ukazuje i progoni me otimljujući iz mojih ruku tolike duše... tisuće i tisuće... da bi slušali njezine krive poruke...Na sreću me brane biskupi i moji svećenici koji ne vjeruju toj prezrivoj Ženi...Ne vjeruju i tako unose pometnju... O dobri, dobri su ti moji apostoli hereze ... hahaha!...
Magareća poslušnost onom čovjeku obučenom u bijelom: Ali ono što me najviše uništava je magareća poslušnost onom čovjeku, obučenom u bijelo (=Papa), koji zapovijeda u ime lažnog otkupitelja i vašeg lažnog spasitelja...Kojih li magaraca... ovaca...kunića... ! Slušati jednog čovjeka koji ljubi onu ženetinu tamo... koja me oduvijek progoni...Kakve li sramote... To uništava moje kraljevstvo... Ali ja sam podigao na stotine svećenika, fratara, teologa i biskupa koji su s njim na ratnoj nozi... To je rat bez granica protiv onog bijelog slamnatog pajaca... Ja cu pobijediti, ja cu pobijediti... hahaha! Učinit ću da umre, da bude ubijen... Strašno ce završiti... Mrze ga moji sljedbenici, tog Poljaka koji ljubi onu ženetinu tamo... koji širi Ružarij (Krunicu) one prezrive Žene, kao njezine najomiljenije molitve... Kojeg li bijednika... kojeg li magarca...mene gazi... mene gazi... ohohohohohoh (placno zavijanje)... !
Strogi kontemplativni redovi: redovnice u klauzuri: Mnoge mi brige zadaju sluškinjice s ovijenom glavom koje napuštaju sve i sva da se zatvore u četiri zida, žrtvujući sve što je lijepo i dobro radi onog Boga kojega sam samo ja uspio pobijediti...Danju i noću mrtve se bdjenjima i postovima...ne govore slobodno bilo gdje i bilo kada... šutljive su... mole... pjevaju... Da moram ih doista uništiti... jer se nadasve bojim tih zatvorenih redovnica... strašno se bojim... ! One su moji najstrašniji i najopremljeniji neprijatelji... grabe mi iz ruku mnogo duša obaju spolova, svake klase i položaja... Kakve li strašne neprijateljice... Kada počnu moliti za obraćenje neke duše da mi je istrgnu, više nikako ne popuštaju... nikako... nikako... Ako li pri tome nisu dostatne duge i iscrpljujuce molitve njihovom Krivom Raspetom Bogu, cije «zaručnice» se bez stida nazivaju, tada zapocinju s iscrpljujucim pokorama svake vrste... Kakvih li neprijateljica ... kakvih li vojnika prve jurišne bojne... ! Pokušavao sam toliko puta da smanjim zvanja za taj glupi život... ali nažalost do sada nisam uspio. Te ženice su još odviše glupe i tupe, makar su mnogo puta čak doktorirale i di pIomirale... Kakvih li neprijateljica...!
