To je želja da se netko pobrine za nas. Volim kada se moj otac, majka, subrat ili prijatelj brine za mene. To je ispunjen osjećaj pripadnosti. Imam nekoga kome je stalo do mene i koji će se žrtvovati za mene kroz brigu za mene na koji god način. Ponekad je tako da smo čak i nesnosni prema toj osobi koja se brine za nas. Ne znamo biti zahvalni. No ta osoba ne odlazi iako možda potiho i trpi u svom srcu. Svi želimo da se netko brine za nas i nije to riječ o lijenosti, nego zapravo traganje za posvećenjem koje grije i podže.
Radosna vijest govori o Božjoj brizi za čovjeka. Bog žrtvuje sebe i daruje čovjeku. Čini to potpuno. Evanđelje pokazuje kakav Bog jest. Sigurno ne govori o tome da se više ne trebamo brinuti za sutrašnji dan ili jedan za drugog, nego govori koliko je Bog dobar i koliko se on brine za čovjeka.
Ukoliko vidiš da u tvom životu nedostaje taj netko tko se brine za tebe iako kraj tebe živi tvoj muž, žena, djeca, prijatelji i zato si razočaran, znaj da tražiš na krivom izvoru. Onoliko koliko se Bog brine za čovjeka nitko drugi ne zna i ne može. Uvjerio sam se u to više puta. Nikada želja za brigom od strane drugih nije prestala. Rješenje je samo jedno: zagledati se u Boga koji brine.
Isus govori da kada Bog Otac gleda čudesno prirodu more predivnih ljiljana, predivne krajolike, modra mora, najdivnije zakutke svijeta govori zapravo to je ništa u usporedbi s čovjekom! Čuješ li to? Osjećaš li? On sve je stvorio i rekao je sve je to dobro, ali samo je čovjek genijalan. Toliko se Bog daruje čovjeku da ne štedi ni svojega sina.
Riječ briga (merimnao) za doslovno označava tužno i dugačko razmišljanje. Zvuči pomalo bez smisla, ali riječ je o ljubavi koja nije ljubljena. Bog razmišlja o nama s čežnjom. Možemo reći da razmišlja s određenom dozom tuge jer nam želi sve darovati, a nas nema. Isus sve to nam posvješćuje Pogledajte ako se moj tata brine za ljiljane koji su ništa u odnosu na vas, zašto se vi tjeskobno i sa strahom brinete za sve oko vas? Zašto strah? Strah dolazi zato što mi ne znamo primiti radosnu vijest: Bog se brine za tebe, ne boj se! Mi smo uvjereni u vlastito Iskustvo: Bog se za mene ne brine, bojim se!
Bog se brine tako za čovjeka da mu želi darovati sve najveće i potpuno. On daje sebe za hranu. Jeste li igdje čuli da je na meniju tijelo Boga? To samo Bog pruža u Crkvi jer se po njezinim službenicima brine za svoju djecu. Bog želi da ga imamo u sebi, unutra i da u našim venama kola njegova krv. Znate li takvu osobu koja se toliko brine za vas da kada vi njoj stalno govorite i govorite ona vas strpljivo sluša, ne dosađuje se? Priznam da mi je teško slušati druge ljude. A ja Bogu stalno govorim iste stvari, ali još nikada nisam čuo: de dobro je, dosadan si. On pozna naše tajne. U sakramentu ispovijedi Bogu govorimo svoje tajne. Je li te on ikada izdao? Ne!
Zašto onda u nama nema toga iskustva? Isus odgovara jer se ne brinemo za Božje kraljevstvo. Tražite ponajprije Božje kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati. Ali mi to ne činimo. Ponajprije tražimo svoje kraljevstvo. To znači da ne dopuštamo Bogu da nam se približi. U Pjesmi nad pjesmama postoji fragment u kojem Zaručnica vapi nahranite me kolačima s grožđicama jer sam bolesna (Pj 2). To je prelijepa rečenica. Prema sv. Bernardu tako govori Bog koji gleda čovjeka i kaže da je bolan od ljubavi, a njega nema. Bog je bolestan od ljubavi. Sigurno tu rečenicu shvaćaju oni koji su bili tako zaljubljeni. Gore ne postoji institucija socijalne brige. Ondje Bog umire od ljubavi. Kada se brine to znači da ljubi i umire od te ljubavi. Kolači s grožđicama su vrlo jednostavna stvar.
Malo mase i malo slatkoga. To znači da Bog od nas ne zahtijeva tortu ljubavi, nego djelić pažnje, ljubavi. On želi da u toj masi bude bar jedna mala grožđica. Darujmo Bogu sebe makar to bila dobra riječ o Bogu, zahvala. Vidjet ćete kako će se proliti briga na vas. Pobrinite se za kraljevstvo bar malo jer se on brine za nas.
