Bilo da je riječ o ljudskom neznanju ili o kupnji nečega ili pak o nekoj odluci. Uvijek postoji taj trenutak nesigurnosti koji izaziva sumnja i strah: Kako će to biti, hoću li uspjeti, je li to moguće?
Pokušajmo upravo s takve, možda pomalo i trgovačke perspektive, pogledati prispodobe o blagu skrivenom u njivi, o trgovcu koji traga za lijepim biserjem i o mreži bačenoj u more kojom se zahvaća svakovrsne ribe. Te sve prispodobe govore o kraljevstvu nebeskom, odnosno o Božjem kraljevstvu koje je poput skrivenog blaga ili najljepšeg biserja, ali isto tako i poput mreže u koju su se ulovile svakojake ribe. Na prvu čini nam se sve jasno, ali u svakoj od tih prispodoba pojavljuje se trenutak nesigurnosti.
Najbolje se to vidi u prispodobi o čovjeku koji je pronašao blago u njivi. Sigurno je morao imati dosta novaca kojim je platio njivu u koju je sakrio pronađeno dragocjeno blago. Njiva je vjerojatno bila velika i njemu bitna jer je nepoznati čovjek morao prodati sve što je imao. Pažnja! Upravo ovdje događa se trenutak nesigurnosti! Od momenta kada čovjek prodaje svu svoju imovinu sve do trenutka kada nabavlja njivu sa skrivenim blagom sigurno prolazi dosta vremena. On više ne posjeduje ništa. Ostaje bez ičega jer još nije vlasnik njive. To se isto događa trgovcu, dok sve rasproda i kupi najdragocjeniji biser ostaje sam bez ičega. To je taj trenutak nesigurnosti. Što čovjek misli u takvim trenucima? Moguće da će me netko prevariti. Izgubit ću sve. Trenutak nesigurnosti može izazvati nepovjerenje i veliki nemir.
Što bi ti učinio? Jesi li spreman na toliki veliki izazov: prodati sve i tragati za biserjem – za Božjim kraljevstvom? Tragati bez obzira na trenutak nesigurnosti. Koliko je takvih danas među nama koji bi sve riskirali? Možda će netko pomisliti da to nije moguće i da je Isus ispričao samo neku priču.
Svakako je ova usporedba ispričana zbog poticanja na potpuno predanje i traganje za kraljevstvom, ali te priče imaju još jednu dimenziju, još jedan vidik na koji jedan poljski dominikanac skreće pozornost. Svaki put kada Isus nešto govori on ustvari govori o svom Ocu. S te perspektive onaj koji traži blago skriveno u njivi ili taj najdragocjeniji biser je sam Bog. Mi smo to blago! Otac traži nas. On u toj potrazii odlučuje sve ostaviti i platiti najveću cijenu – samo za to da nas dobije. Tu je trenutak utjelovljenja i smrti njegova Sina Isusa Krista. On je postao čovjekom. Umro za nas i darovao nam svoj život. Nije se poljuljao u odluci. Nije pitao isplati mi se to nego s cijelom sigurnošću je rekao Želim, svršeno je. Bog je učinio i čini sve kako bi nas zadobio.
Neka nas ta perspektiva ne ispuni taštinom ili pomišlju da sada možemo griješiti i činiti sve što se svidi. Sigurno trebamo biti ispunjeni radošću zbog toga tko smo. I zato neka naše traganje za Božjim kraljevstvom bude uvijek na prvom mjestu.
Naučimo drugačije gledati druge oko sebe iako su sve češći trenutci nesigurnosti po tom pitanju. Međutim, i drugi su biserje za kojim Bog traga. Naučimo pomagati jedni druge bez pitanja isplati li se to ili ne, hoće li mi se to vratiti ili možda ne.
Hoćemo li toliko riskirati i više tragati za Božjim kraljevstvom nego za vlastitim priznanjem? Zvuči nevjerojatno, ali to je moguće.
