Ona je čuvarica otajstva. Utemeljena na Dvanaestorici, nosi Radosnu vijest svakom čovjeku. Isus nije prestao navješćivati Božju riječ. On to čini danas po svojim biskupima, svećenicima, đakonima i laicima. Isus je izabrao one koje je on sam želio. Nije se vodio njihovim izgledom, ponašanjem ili vjernošću. Bog ne gleda na vanjštinu (usp. 1 Sam 16, 7). On se služi ljudskom slabošću kako bi se obilovala njegova snaga.
Možda imaš problema prihvatiti svoga župnika, kapelana. Ne možeš se sabrati na svetoj misi i sve ti se čini potpuno dosadnim: iste geste, način govora. Ništa novo više ne očekuješ, nego si kažeš: nekako ću izdržati tih sat vremena. Ponekad misliš da se sve što se događa tijekom svete mise događa izvan tebe. Kao da se to tebe ne tiče niti si pozvan na sudjelovanje. Tako razmišljanje može potpuno zbuniti. Stvarnost Crkve i njezina snaga obuhvaća i tvoj svakodnevni život pružajući ti put k spasenju. Crkva kroči naprijed u Duhu Isusa Krista.
Isus šalje svoje apostole po dvojicu. Na grčkom je jeziku autor to zapisao vrlo simpatično: duo duo. Crkveni oci uspoređuju to mjesto i način zapisa s Knjigom postanka kada je Noa u svojoj arci sačuvao prema Božjoj providnosti po dvije ptice (duo, duo – po jedan par – usp. Post 6,19.20; 7,2.3.9.15). Nadalje, Sirah govori da su sva djela Božja dva po dva (Sir 33, 15). U starini se istinitost djelovanja poistovjećuje s dvojicom. Prema tome, Isusovi izaslanici koji idu dva po dva kroče u sili njegova autoriteta. Oni su zapravo poput onih ptica, koje očuvane od svakoga zla navješćuju Božju slavu u cijelome svijetu. Po apostolskim rukama događala su se mnoga čudesa. To su ta Božja djela danas o kojima govori Sirah. Tu gdje je zajedništvo u ljubavi događaju se čuda. Tu gdje čovjek prizna svoju slabost, Bog ga nadilazi svojom jakošću jer se uvijek jakost u slabosti usavršuje (2 Kor 12, 9).
Apostoli su propovijedali obraćenje, izganjali zloduhe, mnoge su nemoćnike mazali uljem i oni su ozdravljali. Bili su svjesni da njihova zadaća uopće neće biti laka. Mnogi će ih odbaciti, naići će na otpor i nerazumijevanje. Iako će doživjeti poraz za koji već sada znaju, moraju učinit nešto što je bilo poznato u starom svijetu: otresti prah ispod svojih nogu. Iako je čovjek nastao od praha zemlje (Post 2,7), ipak se prah povezuje s grješnošću. U Otkrivenju je zapisano da oni koji nisu primili Božju riječ, na kobni će dan bacati prašinu na svoju glavu (Otk 18,19). Tako će bit na Sudnji dan kada će Isus doći u slavi. Svi koji nisu prilili navještaj Božje riječi i spasenje bacat će prašinu u zrak tražeći spasenje.
Što mi zapravo imamo s tim svim? Želio bih da shvatiš – iako ti je možda svega dosta i umoran si od svih naših nagovora – da si poput ptice. I to poput one očuvane ptice, koju šalje sam Isus Krist u ocean ovoga svijeta. Često se na krilima nalazi prašina koja zna temeljito okužiti cijelo naše biće. Slabi smo, padamo u grijeh. Ali, po Kristovu autoritetu dižemo se iz prašine koju moramo otresti sa sebe jer ona ne dopušta letjeti. Mi smo svi poput ptica u prašini, ali Isus računa s nama.
Možemo se naći u situaciji kako kažemo da vjerujemo u Boga, ali u svakodnevnici to biva drugačije. Brinemo tjeskobno, živciramo se, jedemo jedan drugoga. Kao da smo zaboravili da smo Isusove ptice osposobljene za let i za to da posvjedočimo za Gospodina. Očito imamo problema s pouzdanjem u Božju providnost i ne vjerujemo da nas je on poslao i da brine za nas. On je sam želio svoju Crkvu pod okriljem koje brine i za najmanju ptičicu, samo za to da ne ostane u prašini.
Otkrijmo iznova snagu Crkve. To je djelovanje Duha Svetoga jer je po Njemu Isus Krist prisutan u svakom sakramentu. On živi među nama. I kao što kaže Pjesma nad pjesmama, Isus svoju Zaručnicu, to jest tebe, zove: Golubice moja (Pj 5, 2)! Ne boj se demona i bolesti. Tvoj je život u Božjim rukama.
Kliknite OVDJE za više tekstova patera Areka
