Mi danas kupujemo knjige uglavnom zbog pisaca koji nam odgovaraju i koje volimo čitati. Znači ime pisca nam je važno. I volimo znati nešto o piscu, jer nam se čini da ćemo bolje razumjeti njegovo djelo. Volimo vidjeti i njegovu fotografiju i pročitati njegov curriculum vitae. No, svega toga nemamo baš u izobilju kod sv. Marka. Ovdje to i nije toliko važno, jer Evanđelje, knjiga koju je pisao, govori sama o sebi i drugačija je od drugih knjiga. Nije nam potrebna piščeva fotografija ni njegov životopis da bismo je voljeli i čitali.
Koliko god se mi odlučimo čitati neku knjigu i želimo saznati nešto i o njezinu piscu, ovdje u susretu s knjigom Evanđelja, nalazimo se na jednom drugačijem „terenu“. Istina, koliko god nije nužno poznavanje povijest pisca Evanđelja i o tome ne ovisi naše čitanje njegove knjige, ipak nam to poznavanje omogućuje lakše i dublje shvaćanje piščeve poruke. Tako ćemo se postaviti pristupajući Evanđelju koje na napisao sv. Marko! Jesmo li se ikad upitali tko je bio, recimo, sv. Marko i kako je napisao svoje Evanđelje? Zašto ga je napisao?
Što znamo o sv. Marku?
Moram odmah istaknuti da ne znamo puno o njemu. Je li uopće vidio Isusa? To nije nemoguće, ali je sigurno da nije pripadao užem krugu Isusovih učenika, nije bio među Dvanaestoricom apostola.
O samom sv. Marku puno saznajemo iz Evanđelja koje je napisao, a veoma pouzdanih podataka ima i u drugim izvorima. Znači iz Tradicije saznajemo prilično toga o sv. Marku. O njemu nalazimo bilježaka kod Crkvenih Otaca koji su stvarali teologiju i ostavili nam to zapisano u svojim djelima.
Papija – biskup u Hierapolisu
Papija je bio biskup oko 140. godine poslije Krista u Hierapolisu („svetom gradu“) u današnjom Maloj Aziji gdje su cvale prve kršćanske zajednice. U njegovim spisima nalazimo važne podatke o sv. Marku. On piše da je sv. Marko bio „Petrov tumač“ i da je „zapisao točno, ali bez reda, sve čega se sjećao; sve riječi i djela koja je učinio Krist“. Znači biskup Papija prosuđuje da se sv. Marko nije baš trudio da ono što piše zapiše po nekom strogom redu, nego samo neke stvari i to onako kako je on to smatrao da je potrebno i da je dovoljno. Ali je važan podatak u kojemu kaže da je sv. Marko bio „Petrov tumač“. To znači da je od sv. Petra slušao o Isusu i onome što je Isus govorio i radio. Slušao je ono što je o tome sv. Petar tumačio i pripovijedao. Sve je znači čuo iz prve ruke, budući da je sv. Petar bio među prvim učenicima koje je Isus pozvao. A kad je sv. Marko bio s njim, to je bilo u Rimu, jer je sv. Petar u to vrijem već boravio u Rimu.
Sv. Irenej
Sv. Irenej je bio biskup u Lyonu gdje je podnio i mučeništvo oko 202. ili 203. godine. On također piše da je sv. Marko svoje Evanđelje napisao u Rimu. Pisao ga je prema onome što mu je sv. Petar kazivao i svjedočio. Sv. Irenej također pobliže određuje kad je sv. Marko to zapisao. Kaže da je to učinio nakon smrti sv. Petra.
Prema ovim izvješćima možemo reći da je sv. Marko pisao svoje evanđelje u Rimu najvjerojatnije poslije mučeničke smrti sv. Petar i Pavla. To bi dakle bilo oko 64. godine. Premda ima i onih koji smatraju da je napisano oko 70. godine nakon Krista. Stoga se s pravom misli da je Markovo evanđelje najstarije od svih evanđelja.
Djela apostolska i drugi spisi
U drugim novozavjetnim spisima, napose u Djelima apostolskim, više puta se spominje Marko, ili Ivan zvani Marko. Njegova je Majka okupljala kršćane u svojoj kući u Jeruzalemu i pružala im sklonište, napose u vrijeme Petrova tamnovanja i u vrijeme njegova izlaska iz zatvora. Prema 1. Petrovoj poslanici Marko se nalazi u Babilonu, a to znači u Rimu. Ove su dvije naznake posebno povijesno svjedočanstvo za evanđelistu sv. Marka.
Djela apostolska još spominju da je bio pratilac velikih misionara onoga vremena sv. Barnabe i sv. Pavla na njihovom prvom misijskom putovanju. Znači da je sv. Marko je bio u društvu apostolskih prvaka sv. Petar i Pavla i drugih koji su bili bliski suradnici i slušatelji samog Gospodina. Od Petra je primao jasnoću i točnost Isusove nauke, ono što je sv. Petar sam čuo i doživio, onako kako je to sv. Petar kasnije drugima tumačio, a Marko pozorno slušao i onda kasnije zapisao. Od sv. Pavla je poprimio širinu i otvorenost za sve koji žele prihvatiti Radosnu Vijest. Boljih učitelja nije mogao imati, niti je trebao tražiti pouzdanije svjedoke za svoje Evanđelje. Kao dobar učenik, sv. Marko je i od jednog i od drugog upijao ono što su govorili o Isusu tako da je potaknut i nadahnut Duhom Svetim odlučio to zapisati i mi danas imamo Evanđelje koje se po njemu zove.
Simbol Evanđelja Sv. Marka
Kršćanska Tradicija dodijelila je svakom evanđelisti njegov simbol. Stoga, gotovo redovito uza sv. Marka prikazuje se i krilati lav. Razna su tumačenja zbog kojih je on dobio taj simbol. Prema nekima, to je zato što njegovo Evanđelje ističe kraljevsko dostojanstvo Isusa Krista, „Lava iz koljena Judina“.
Drugi opet kažu da je lav simbol Markova Evanđelja zato jer to Evanđelje potanko opisuje Kristovo uskrsnuće i s velikim zanosom proglašava Kristovo kraljevsko dostojanstvo.
Prema nekima opet simboli evanđelista nastali su na temelju viđenja proroka Ezekijela, proroka Izaije i Apokalipse. Prema tome tumačenju sv. Marko ima simbol krilatog lava, jer svoje Evanđelje počinje s Ivanom Krstiteljem, koji je „glas što viče u pustinji“.
* * * *
Dok čitamo Evanđelje sv. Marka, osobno ili ga slušamo dok nam se čita u našim crkvama, kako smo potaknuti inicijativom „Misije u gradovima“, neka to bude s ljubavlju i od srca, onako kako je i Prva Crkva to činila. Tako će i za nas ovo Evanđelje biti doista svjedok vjere koji će nam pomoći da svoju vjeru obnovimo i ražarimo. Ono je knjiga vjere za svakoga od nas u kojem god se razdoblju života nalazili i u kakvim god uvjetima živjeli.
