Ne poštuje znači ni poredak stvari života ni vrijednosti koje ga upravo čine ljubljenim djetetom Božjim. Nemojmo se stoga ponašati kao pogani jer time dajemo loš primjer djeci i ljudima oko nas.
TLO PO KOJEM GAZIŠ JE SVETO…
Čitamo u Bibliji kako se Bog obratio Mojsiju iz gorućeg drveta, i upozorio ga da mu ne može pristupiti s obućom na nogama jer je tlo po kojem gazi sveto, i da stoga ništa nečisto ne smije doći tamo. Također znamo da je Bog u hramu prebivao u Svetinji nad svetinjama, prostoru koji je bio zabranjen za obične ljude, a prije dolaska u hram na molitvu trebalo je proći brojne rituale čišćenja i posvećivanja. I tako je otprilike bilo u svim religijama. Ljudi su imali osjećaj za SVETO! Imali su osjećaj za vlastitu neznatnost, grešnost i potrebu očišćenja. Imali su poštovanje i imali su ispravan „strah Božji“. Danas se nažalost s procesima modernizacije, relativizacije i uzdizanja čovjeka na razinu Boga, srušio skoro svaki osjećaj za SVETO i MISTIČNO. Izgubilo se zdravo poštivanje autoriteta, kako Božjeg tako i ljudskog, očinskog…, izgubilo se poštovanje! Po logici svijeta izgleda kako se čovjek oslobodio, kako je prestao biti rob Bogu, kako je zagospodario sobom i vlastitim životom…
Gledajući očima vjere vidljivo j eda se čovjek zapravo ogolio i da je ostao sam na duhovnoj vjetrometini bez zaštite svetosti i Božjeg krila pred napadima demona i sila zla koje ga žele odvojiti od njegova Stvoritelja.
Gubeći osjećaj za sveta mjesta i svete odnose, čovjek postaje „ oskvrnitelj“ i „uništavatelj“ onih vrijednosti koje ga zapravo čine čovjekom, koje mu daju dostojanstvo djeteta Božjeg.
Na poseban način u liturgiji, te crkvenom i misnom prostoru – trebali bi se boriti za povratak odgoja za poštivanje prema svetim i uzvišenim stvarima. Jedino tako ćemo ponovno naći ravnotežu i u svim drugim stvarima u životu. I jedino tako ćemo pronaći svoje zaštićeno mjesto stvorenja u Božjem stvaralaštvu.
