U davanju konačnoga suda Svetoj Stolici dakako pomažu i medicinska, psihološka i sociološka istraživanja provedena u Međugorju. Institut za granična područja znanosti u Innsbrucku u Austriji također se bavi o proučavanj em fenomena međugorskih vidjelaca. Institut je 1980. godine utemeljio svećenik i profesor AndreasResch, osnivač nove grane znanosti – paranormologije, koji je postao prvi znanstvenik u Katoličkoj Crkvi zadužen za akademsko proučavanje natprirodnih pojava. Resch je više od 30 godina predavao na Akademiji Alfonsianum pri Papinskomu lateranskom sveučilištu kao i na Papinskomu sveučilištu Gregoriana u Rimu.
U Institutu se nalazi najveći svjetski arhiv dokumenata o pojavama koje suvremena znanost ne može objasniti.
Do danas su provedena tri takva istraživačka projekta. Vidioce je prvi put pregledao profesor Henri Joyeuux sa svojim suradnicima iz Montpelliera 1984. godine. Drugo je istraživanje proveo tim talijanskoga profesora LuigijaFrigerija 1985., a najcjelovitije su istraživanje proveli AndreasResch i doktor GiorgioGagliardi 1998. godine. Predmet njihova istraživanja bili su vidioci Marija Pavlović-Lunetti, Ivan Dragičević, Vicka Ivanković-Mijatović, Mirjana Dragičević-Soldo, Ivanka Ivanković-Elez i Jakov Čolo.
Jedna od istraživačkih metoda bila je da vidioce priključe na posebne aparate koji registriraju promjene u organizmu tijekom ukazanja.
Nad šestero vidioca iz Međugorja do sada su provedena tri neurofiziološka istraživanja: 1984., 1985. i 1998. godine. U ovom posljednjem sudjelovao je i Andreas Resch.
Na temelju rezultata toga testa nad vidiocima iz Međugorja, kao i na temelju provedenih dijagnostičkih psihotestova, znanstvenici su isključili mogućnost da je riječ o namjernoj prijevari ili simulaciji od strane vidjelaca. Također, na temelju psiholoških i neurofizioloških istraživanja uspjeli su eksperimentalno potvrditi da vidioci nisu bili pod djelovanjem hipnoze, nego su se nalazili u „izmijenjenu stanju svijesti s obilježjem ekstaze“. Koji je uzrok toga neobičnog stanja, to mjerni instrumenti nisu mogli pokazati.
Tako su se znanstvenici našli pred dva različita moguća zaključka: ili je riječ o natprirodnoj pojavi, dakle autentičnu očitovanju duhovnih bića u materijalnom svijetu, ili je izmijenjeno stanje svijesti vidjelaca posljedica aktivnosti njihove psihe. Treba naglasiti da psihijatrija poznaje takve slučajeve, ali oni su uvijek pojedinačni. Kada je o Međugorju riječ, problem je u tome što se u izmijenjenome stanju svijesti istodobno nalazi šestero ljudi i svatko od njih, neovisno o ostalima, „vidi“ i „čuje“ potpuno isto. Na takva pitanja suvremena psihologija nije u stanju odgovoriti, piše.
