Možemo slobodno reći da je i praksa pomaganja siromašnima uvijek bila aktualna u Crkvi koliko god nam neki pokušali prikazati suprotno. Ta briga za siromašne i razmišljanje o siromaštvu na poseban je način aktualizirano u posljednje dvije godine izborom pape Franje. Odgovor na pitanje zašto papa Franjo toliko pažnje poklanja siromašnima trebao bi puno više prostora od ovoga koji nam je na raspolaganju, ali to nas neće obeshrabriti u nastojanju da iznesemo bar neke misli.
Poznato nam je svima da papa Franjo dolazi iz Južne Amerike, dominantno kršćanskog i dominantno siromašnog kontinenta. Ono što nam je manje poznato je 'teologija oslobođenja' kojoj je Južna Amerika rodni kontinent. Poznavanje teologije oslobođenja uvelike pomaže u razumijevanju onoga što papa Franjo čini jer ona donosi jednu novu sliku siromaha koja je nama Europljanima strana.
Prema Gustavu Gutierrezu, utemeljitelju teologije oslobođenja, siromaštvo znači smrt. Ta smrt nije isključivo plod nedostatka hrane, to je i smrt duha. Zamislite da su vam uskraćeni svi životni uvjeti koje sada imate: obrazovanje, kultura, zdravstvo. A obrazovanje i kultura nisu samo sredstvo do zaposlenja/novca kako ih često promatramo. Obrazovanje i kultura omogućuju nam da se izrazimo, omogućuju nam jasno artikuliranje svojih misli, omogućuju nam da se borimo za sebe.
Još jednom zamislite da imate neke stavove ili misli, a niste u mogućnosti izraziti se, 'zauzeti se za sebe'. Ako uspijete dočarati sebi takve osjećaje bit ćete na putu da razumijete poziciju siromaha u Južnoj Americi.
Takvo stanje stvara tjeskobu, a tjeskoba je najgori oblik straha. Strah je uvijek strah od nečega, a tjeskoba je strah od nepoznatoga, neizvjesnog. Život siromaha pun je upravo tog nepoznatog, neizvjesnog. Nada u bolje sutra koja je sastavni dio naših života za siromaha u Južnoj Americi pretvara se u pitanje: 'Postoji li za mene sutra ili sam ja trajno uronjen u jedno tjeskobno danas?'
Poziv na solidarnost i brigu za siromašne koji nam upućuje papa Franjo puno je više od traženja donacija. Siromašni nisu potrebni samo kruha nego i smisla. Zahtjev pape Franje je puno dublji od onoga što mi želimo prihvatiti. On želi da mi siromašnima pomognemo da postanu dio našeg društva, a to je puno više od sitniša koju ubacujemo u škrabicu za siromašne. U konačnici papa Franjo traži da u ovo vrijeme kada se borimo za ideološku jednakost onih koji su po prirodi nejednaki sjetimo onih koji su nam po prirodi jednaki, ali smo ih zbog ideologije učinili nejednakima.
Ako želite još kolumni kliknite OVDJE
