No, s druge strane je dovoljno biti trezven kako bi se shvatilo da „građanska raja“ u Sarajevu pod krinkom unitarizma u biti ruši temelje BiH. Dovoljno je samo naučiti ime države u kojoj živimo i sve će biti jasno. Gospodo, Bosna i Hercegovina nije REPUBLIKA. Ako vam u tome treba pojašnjenje onda je tu kraj svakoj misli i počinje besmislica. Prosvjedovati na ulicama Sarajeva kako bi prijevarom mogli birati bilo kome predstavnika je put kojim je Milošević birao predstavnike Kosova i Vojvodine u predsjedništvo SFRJ. Treba li vam crtati? Taj Miloševićev scenarij vas je „častio“ granatama s Trebevića! Ako ne želite konstitutivnu državu BiH, onda je vi dijelite, mučki cijepate. Poslušajte i pročitajte vaše trezvene intelektualce, a prestanite biti izmanipulirana „raja“ u najgorem smislu te riječi.
Za početak nudim abecedu. Ta abeceda otkriva tko je u biti stvorio BiH kao državu. Iznenadit će vas redoslijed. No, zar istina uvijek ne iznenađuje kad besmisao počne kroji pamet!?
TVORCI BIH SU: Bogićević, Tuđman i usput Alija
Napetost u Bosni i Hercegovini ne jenjava. Pacijent, država BiH, je u induciranoj komi, a političari neumorno raspravljaju kome će pripasti njezina ostavština ili nasljedstvo. Stječe se dojam kako se traži njezin mrtvozornik. Umjesto, pišem u slici, da se pacijenta izliječi i stavi na noge, troši se energija u suludim raspravama. Primitivni nacionalizam uzo je primat. Pisati ili govoriti o BiH je uvijek kompleksno. No, čini se, da je uvijek najbolja polazišna točna obična abeceda događaja. Pričati nekome o algoritmima, poučavati matematici, a da ne poznajemo brojke i formule je uzaludno. Što je neizostavna abeceda BiH?
Ona bi izgledala ovako. Pod A bi stajalo: Srbi pod vodstvom Slobodana Miloševića i JNA su agresori i oni koji ni pod koju cijenu nisu htjeli neovisnu BiH. Njihova ideja je bila Velika Srbija (danas srpski svet) ili u najblažem obliku svojevrsna mini Jugoslavija pod srpskom apsolutnom dominacijom. Pod B bi stajalo: Muslimani (kasnije Bošnjaci) su bili ravnodušni promatrači koji su živjeli u iluziji da se može do slobode bez žrtve i rata. Zato je Alija Izetbegović, kad je počela agresija na Ravno (dio BiH), rekao da to nije njihov rat. On je, kao muslimanski vođa, oprao ruke od obrane BiH na čijem je čelu bio. Da je istina kako su muslimani početkom agresije Srba, JNA i dijela Crnogoraca, bili skrštenih ruku govori i podatak kako se muslimani uključuju u obranu BiH i svojih domova u okrilju hrvatskih vojnih postrojbi HVO-a i HOSA-a. Inače, što bi se uključivali ako su imali svoju oružanu silu!?
Kad je u pitanu abeceda nastanka današnje BiH onda bi pod C stajalo: Hrvati su, jer su shvatili težnju Miloševića, bili za obranu i za neovisnu BiH. Prvi su organizirali vojsku u obrani BiH od agresora. Pomagali su organizaciju muslimanskih postrojbi u obrani. Teritorij koji je obranjen od agresora – HR Herceg Bosna – ušla je po Dejtonu u sastav Federacije, entiteta Bošnjaka i Hrvata. To su nepobitne povijesne činjenice. To je abeceda od koje neki mogu pokušati napraviti krivotvorinu i pretvarati je u azbuku. U tom kontekstu, dok slušamo separatističke težnje iz Republike Srpske i unitarističke podvale bošnjačkih političkih predstavnika, Hrvati jedini traže život po Ustavu BiH. Vidite li paradoksa? Tražiti da se doslovno interpretira aneks ugovora ili Ustav BiH kako je BiH država tri konstitutivna naroda postao je problem. Kad to zbrojimo stižemo do jasnoga rezultata kako smo ponovno u 1991. godini. Srbi žele podjelu BiH, Bošnjaci glume mirotvorstvo pod krinkom unitarizma (preglasavanja i majorizacije malobrojnijih), a Hrvati žele cjelovitu državu sva tri konstitutivna naroda. Inače, neshvatljivo je kako iz političkoga Sarajeva povremeno odzvoni glas kako je Hrvatska bila agresorom u BiH.
Za otklanjanje te podvale dovoljan je samo jedano: Ako je Hrvatska bila agresor zašto su bošnjačke izbjeglice odlazile tražiti sigurnost u toj Hrvatskoj? Zašto nisu bošnjačke izbjeglice tražile sklonište u Srbiji? Na ovo treba nadovezati, neki e reći, za Bošnjake bolnu istinu. Ta istina glasi: Bogić Bogićević, tadašnji član Predsjedništva SFRJ i Franjo Tuđman, predsjednik Hrvatske, puno su više učinili za neovisnost BiH nego Alija Izetbegović. Naime, da je Srbin iz BiH Bogić Bogićević dignuo ruku za legalnu intervenciju JNA na prostoru bivše Jugoslavije onda danas ne bismo pričali ni o unitarizmu, ni o separatizmu, ni o majorizaciji. Danas bi pisali najvjerojatnije o manjinskim pravima Bošnjaka unutar okvira Velike Srbije. S druge strane, da Franjo Tuđman nije, na službeni poziv Alije Izetbegovića, pomogao obrani BiH, oslobođenju enklave Krajine i Bihaća, ne bi Srebrenica bila osamljena u popisu područja gdje je izvršen genocid nad muslimanima.
Najveći potez koji je Alija Izetbegović učinio je bio taj da je shvatio da bez pomoći Hrvatske ne može biti očuvana BiH od srpske agresije. Usput rečeno, Alija Izetbegović, za razliku od sina Bakira, budi u meni poštovanje jer je bio čovjek znanja, kulture i patnik u vrijeme Titova komunističkoga progona. Sin je sušta suprotnost: ni znanja, ni kulture,a ni pamet ga nije osvojila! Stoga, neshvatljivo je političko slijepilo koje su ti Bakiri i Komšići počeli provoditi u djelo. Ako Bošnjaci bolje, bogatije i sretnije žive zato što su birali Željka Komšića onda neka im je bujrum! Ako tako nastave „braniti“ BiH od njezina raspada onda će se takvi prepoznati u ovom vicu.
Vic kaže: vozio Haso novi bicikl i teško udari nekog bildera. Ovaj skoči, uhvati Hasu i baci ga u jarak zajedno sa biciklom. Haso pozove brata Muju da ga brani. Želeći mu priprijetiti i ubrani brata kaže Mujo onom bilderu de samo još jednom probaj baciti moga brata. Taj uhvati Hasu i baci ga u kanal. Kaže hajde samo još jednom pa ću ti ja pokazati. Uto mu Haso, sav mokar, od stalnog bacanja reče: brate Mujo, moli te, nemoj me više braniti!
Dr. sc. fra Mario Knezović/Naša ognjišta/Fratar.net
