Objavu don Antona Šuljića prenosimo u cijelosti:
Stepinčevu kanonizaciju možemo čekati i ispitivati njegov život koliko god želimo, to nije upitno, premda je postupak završen i zna se da je on afirmativan.
Nije mi poznato da se ikad dogodilo da se jedna Crkva uplitala drugoj u proglašenja… Imalo bi se u tom smislu štošta reći i o proglašenju svetim vladike Nikolaja Velimirovića…
No, nikome u Katoličkoj Crkvi nije palo ni na pamet da u tom pogledu bilo što čini. Ako im je svet, nek’ im je. To je njihovo pravo. Ono što je meni upitno je kvalifikacija pape Franje da je patrijarh Irinej “veliki patrijarh”. Ja sam uvjeren baš u suprotno. A nije da baš nisam obaviješten.
Volim ovog Papu, ali ovakve izjave neće pridonijeti ISTINI. Naprotiv.
Zato bi valjalo da mu, ako to još nisu, hrvatski biskupi prevedu ono pismo koje su uputili patrijarhu Irineju – na koje on nikad neće odgovoriti. Konačno, nisu svi čini u životu nekog sveca dostojni oltara već onaj čin po kojem je dano svjedočanstvo vjere…
Jesu li toliki mučenici bili bezgrešni za života ili čak u času smrti? Naravno da nisu. No, svetim ih je učinilo svjedočanstvo – martyrium! Bojim se da se uime ekumenske korektnosti brkaju lončići.
