Već treću godinu zaredom na popularnom festivalu reakcije mladih ljudi na svećenike koji razgovaraju s njima jednako oduševljavaju. Evangelizacija na ovaj način patera Stjepana navela je na zanimljiv komentar.
Njegov status prenosimo u cijelosti:
Evo i četvrta godina evangelizacije na Ultri je iza nas. Ne mogu vam opisati koliko me, uvijek iznova, razveseli ovaj projekt. Grupa mladih koji su odlučili svoje vrijeme pa i novac odvojiti i potrošiti kako bi pružili posjetiteljima Ultre ono što mogu: čašu vode, stisak ruke, toplu riječ, zagrljaj, ili se pomolili zajedno, onako po strani, nenametljivo. Iako ovaj projekt nailazi na ogromno odobravanje mnogih, počevši od samih partijanera, organizatora, šire javnosti, velikog broja medija, većine novinara… ipak me jedna stvar malo rastužuje, a to je šačica novinara koja nas poput lešinara slijedi u stopu i gleda gdje ćemo učiniti nešto što se može prikazati kao loše i onda kako bi napravili senzaciju od toga. Pa onda prikažu jednog od volontera kako pleše s partijanerima, „strašno!“ ili kako se grlimo s partijanerima, još „strašnije!“… Ma nije mi cilj osuditi ih, ustvari ja ih žalim. Kad netko gleda kako jedan ovakav projekt ocrniti nekim spletkama, onda me to rastužuje. Ne poznajem te novinare, ali ih ne razumijem. Razgovarao sam s mnogim ljudima ovdje, mnogi su sa mnom podijelili svoje teške životne situacije, mnogi su zaplakali ili me nakon razgovora zagrlili i znam koliko im to znači, no u četiri godine provedenih na Ultri, dragi takvi “izgubljeni” novinari vi ste mi, uz nekoliko onih koje sam susreo da su drogirani ili su pretjerali sa alkoholom, jedino negativno iskustvo evangelizacije na Ultri. No dobro, ljudi ste i imate pravo na pogrešku, kao i svatko od nas. Možda ćete jednom shvatiti da nema puno koristi od takvog načina izvještavanja. Ako vam bude ikada nešto trebalo, čaša vode, stisak ruke, razgovor, molitva ili samo zagrljaj, javite se, mi smo tu i za vas. Ili nam se možda želite pridružiti, bit će nam drago, javite se! Bog vas blagoslovio i čuvao!
