Nacionalni koordinator ODS-a, katoličke karizmatske Obnove u Duhu Svetome, i Nacionalne službe zajedništva, Damir Zukan na Facebooku je objavio zanimljiv tekst o zajedništvu, odnosno o snazi zajedništva. U ovom vremenu kad potreba za zajedništvom posebno dolazi do izražaja, prenosimo vam taj tekst u cijelosti. Pročitajte i podijelite s drugima:
Na formaciji za lidere CHARIS Leadership Institute u listopadu 2019. godine u Rimu Jim Murphy je ispričao priču koja govori o snazi zajedništva i pokazuje kako ljubav pobjeđuje u zajedništvu.
Radi se o događaju u jednom mjestu u Nizozemskoj gdje je razina kopna ispod površine mora. U tom mjestu su se kroz povijest događale oluje uslijed kojih je stradalo 1800 ljudi. Jednom prilikom, kada je u tom mjestu opet bjesnila oluja, dizali su se veliki valovi zbog kojih je brana, koja štiti mjesto od prodora mora, oslabjela te je postojala opasnost da je more sruši i da nastane poplava. Budući da je more već bilo došlo do dvorišta pojedinih kuća, donesena je odluka o evakuaciji stanovništva i ljudi su počeli žurno napuštati mjesto.
Jedan mještanin je prolazio kočijom uz branu i uočio je mjesto gdje bi brana mogla popustiti. Zaustavio je kočiju i krenuo hodati prema brani. Ljudi naokolo koji su bili u bijegu od poplave počeli su vikati na njega i upozoravati ga da ode, da bježi, da oni zbog njega ne mogu bježati, da će svi umrijeti… Međutim, on je stao pred branu i rekao: 'Ovo more su pobijedili naši preci! Ne dam mu svoju imovnu, sve što posjedujem!'
Počeo je svom snagom pridržavati branu, a kako bi koji veći val udario o branu pao bi na tlo. Ljudi uokolo su ga upozoravali: 'Bježi! Utopit ćeš se!' Međutim, ubrzo je došla njegova rodbina i drugi mještani koji su zajedno s njime držali branu.
Okupilo se mnoštvo ljudi te su se grupirali u šest redova i izmjenjivali se u pridržavanju brane kada bi se oni u prvom redu umorili. Tada bi oni iz prvog reda prelazili u zadnji red. Također, poslali su mlađu djecu da potraže još ljudi koji bi pomogli držati branu da izdrži navale oluje.
Uspjeli su u tom ritmu izdržati 36 sati dok nisu došli drugi ljudi s pumpama. Selo je očuvano. Spašeno je snagom zajedništva te i danas postoji.
Razmišljajući o ovoj priči postavlja se pitanje tko su tu heroji. Svatko u ovoj priči je heroj na svoj način. Heroj je mještanin koji se nije dao istjerati zbog oluje, nego je krenuo u obranu mjesta. Gledao je branu kako se urušava pod udarom valova, imao je viziju i nije dozvolio da oluja pobjedi. Heroji su i ostali koji su ga podržali i s njime krenuli u obranu mjesta. Tu do izražaja dolazi snaga zajedništva; kada smo zajedno i kada djelujemo zajedno ne možemo izgubiti. Zato neprijatelj želi razoriti naše zajednice, grupe, obitelji, crkvu… jer je u zajedništvu snaga, u zajedništvu smo jači i pobjeđujemo.
Ova priča nam pokazuje koliko je zajedništvo važno, koliko je važno da svi zajedno usmjerimo snage za isti cilj. Svi smo pozvani živjeti zajedništvo, posebno u služenju drugima. To je ljubav. Riječ Božja nam kaže Ljubite jedni druge (Iv 13,34); Podnosite jedni druge u ljubavi (Ef 4, 2); Jedno tijelo (Mk 10, 8). Muž i žena su jedno tijelo. Zajedništvom muža i žene nastaje novi život.
Naše zajedništvo može donijeti nešto novo, novi život za našu zemlju, zajednicu, mjesto i prostor u kojem živimo. Kada živimo zajedništvo, važno je biti svjestan Očeve ljubavi koja se izljeva na nas, koja je na nama i među nama. Važno je posvijestiti si da je Očeva ljubav beskrajna, da se ona neprekidno izljeva na nas te da je u ljubavi sve moguće. Pozvani smo ljubiti se međusobno i tako graditi nešto novo.
Čežnja Duha Svetoga je zajedništvo. Naša Crkva je sakrament zajedništva, otajstvo zajedništva, prvenstveno zajedništvo s Bogom, a onda među nama. Važno je naglasiti kako je u zajedništvu Bogu važna svaka osoba. Svaka osoba nam je dar.
Zato smo i započeli susret gledajući i blagoslivljajući lica braće i sestara koji su prisutni. Svi smo svjesni važnosti zajedništva, no potrebno je preispitati koliko doista živimo zajedništvo. Pitanje koje si možemo postaviti jest molimo li svaki dan, ulazimo li svaki dan u molitvu za zajedništvo. Kada rastemo u zajedništvu s Bogom, raste i naše zajedništvo s drugima; ono je plod odnosa s Bogom. Sve ono što se rađa u našem odnosu s Bogom donosimo u zajedništvo. Isto tako, u zajedništvo donosimo i sve ono što je u našem srcu, i dobro i loše. Možemo se zapitati kakvo nam je srce, kakvo srce donosimo u zajedništvo. Kako bi zajedništvo raslo potrebna nam je Božja riječ, ohrabrenje, proroštvo, vizije, potreban nam je izazov koji Gospodin stavlja pred nas, Njegova kreativnost.
Prepreke zajedništvu i snažnijem služenju u zajedništvu prvenstveno su podjele. Izvor podjela je grijeh koji nas odvaja od Boga, od braće i sestara. Osim grijeha koji stvara podjele, prepreka zajedništvu je kontemplacija bez djelovanja; kada se zaustavimo na našem odnosu s Bogom i ne ulazimo dalje u odnos s drugima. Tada nema zajedništva, ono ne može rasti u takvim okolnostima. Bog nas poziva da iz kontemplacije, iz našeg odnosa s Njime krenemo prema drugima i da im služimo.
Osobno iskustvo susreta sa živim Bogom nije samo za nas, već nas ono pokreće da iskoračimo prema van, da ga donosimo drugima, svjedočimo i evangeliziramo.
Za rast zajedništva u zajednici važna je jednodušnost. Kada djelujemo u zajedništvu naša srca trebaju biti zapaljena istim nadahnućima, mislima i poticajima. To je znak da je Bog na djelu. Dok ne postoji ta jednodušnost naši projekti mogu biti obojani našim iskustvima, željama, neprihvaćanjima stvarnosti i sl. Zajedništvo je proces koji se pokreće i gradi. Za zajedništvo je važno povjerenje; povjerenje u Božju ljubav, u braću i sestre.
Božja riječ kaže Ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas (Ivan 13,34). Kada je Božja ljubav na djelu, snaga se više očituje, otkrivaju se karizme, više je djela ljubavi. Isto tako, u izgradnji zajedništva važne su karizme. Bog nam ih daje i poziva nas da ih koristimo kako bi gradili zajedništvo i rasli u njemu. Zajedništvo je Božji dar, ono je plod ljubavi!
Zašto dolazi do podjela, zašto postoje razdori među nama, zašto ne ljubimo kako nas Isus poziva da ljubimo i kako nas On ljubi?! Kako živimo ako se ne ljubimo međusobno? Temelj zajedništva je ljubav, naš odnos s Bogom, živi odnos s braćom i sestrama, a ono što nas razdvaja je grijeh; prvo od Boga, a zatim jedne od drugih. Da bismo pobijedili razdore, potrebna nam je poniznost. Ponizno srce privlači Boga, poniznost je poziv koji On stavlja pred nas. Za zaštitu zajedništva ključan je osobni odnos s Bogom. Ako Mu želimo služiti moramo imati živi osobni odnos s Bogom. Bez toga ne možemo ići dalje, ne možemo rasti. Isto tako, važna je zajednička molitva, s braćom i sestrama, osluškivati u zajedništvu što Bog govori Crkvi, zajednici, našoj slavljeničkoj službi. Božji poticaji nas pokreću, potiču na djelovanje prema van, pokreću našu kreativnost i služenje.
