Eto zašto mi danas želimo ući, na vrhovima prstiju, u vaš život – drage obitelji i vjerni prijatelji, suradnici i dobročinitelji – preko ovog časopisa koji informira, otvara prostor za dijalog, stvara zajedništvo. Želi biti instrumentom koji vam prenosi naš mir, naš trud, našu zahvalu, našu vjeru, našu radost. Sve to da bismo govoreći o velikim problemima koje smo imali, a koji su vodili u smrt, mogli uistinu reći: „Nekad bilo, sad se spominjalo…“ Bila jednom, doista, jedna napuštena kuća, koja je služila skitnicama, skrivenim ljubavnicima,
umornim starcima kao zaklon u nepogodama, prljava i zapuštena. Danas, naprotiv, u toj istoj kući, koja je vlasništvo općine Saluzzo, svakodnevno se rađa život i nada u bolju budućnost za mnoštvo mladih. Čak je i izgled zidova promijenjen i neprekidno su u tijeku radovi na obnovi i uljepšavanju. Stara kuća, napola razrušena i neadekvatna za stanovanje, vraća svoj izgled. Sve je to poput pozitiva i negativa jedne te iste fotografije, u kojem se ogleda prošlost mladog čovjeka, očajnog i izgubljenog u ovisnosti, koji moli da uđe u Zajednicu, uzdajući se u nas kako bismo mu pomogli da se izvuče iz te nemoguće situacije.
Osobno mi je drago što mogu svima koji će ovo čitati posvjedočiti istinu da se iz ovisnosti može izaći, snagom jednog radikalnog obrata k egzistencijalnim vrijednostima: nužno je sagledati vlastitu prošlost, vidjeti gdje su se i kako izgubile vrijednosti povjerenja, požrtvovnosti, iskrenosti, istine, molitve… kako bismo mogli u punini zaživjeti sadašnjost i obnoviti svoju ljudskost u njezinoj punini. To je i razlog zašto svakojake „potrebe“, koje današnje potrošačko društvo grozničavo stvara i koje ubijaju čovjeka, u našoj Zajednici postupno iščezavaju. Svako odricanje od nečega zapravo uzvisuje čovjeka u njegovoj tjelesnoj, psihičkoj i duhovnoj dimenziji. Time se čovjek više ne mjeri po onome što proizvodi, nego po onome što on JEST. Tim udaljavanjem od potrošačkog društva mi spontano počinjemo osjećati prirodu sestrom i usklađujemo se s njezinim harmoničnim zakonima, prema poticajima koje joj je Stvoritelj dao, jer je želio da priroda bude ambijent ugodan za život i gostoljubiv za svih. Taj mir i tišina kojima smo prekrili frenetično konzumentsko vrištanje, osluškujući istinu i sam život, živi se u našoj Zajednici u ozračju bratstva, rada i molitve.
To je ono što predlažemo mladima koji nam se žele priključiti. Korak po korak, otvarajući se dijalogu i međusobnoj pomoći, ne osuđujući braću, mladi čovjek uništen drogom osjeti se članom jedne Zajednice – obitelji; dok zida zid ili se trudi u bilo kojem poslu, izgrađuje samog sebe i osjeća se poštenim i korisnim članom društva; kroz osobnu i zajedničku molitvu, probudi se u njemu život upravo zato jer susreće Njega koji je umro i uskrsnuo da bi mu prenio taj isti život i tako mu vratio njegovo dostojanstvo Božjeg djeteta. Nastojimo doista ujediniti ta tri ključa trudeći se da se molitva pretoči u život, a da život svakog člana postane živa molitva. Vjerujemo da se čovjek ostvaruje u potpunosti u jedinstvu između tijela, duše i duha, od kojih je sastavljen.Svakodnevni i neumorni trud ono je što karakterizira ovu našu Zajednice vjere, rođenu iz Isusova probodena srca prisutnog u Euharistiji.
