"Biti vjernik znači biti čovjek koji ima povjerenje u život. Dijete prepušteno roditeljima i ono se s povjerenjem njima predaje.
Odrastao čovjek slobodno ide među ljude u povjerenju da ga nitko neće ubiti. Obitelj s povjerenjem spava i istim prostorima bez straha da bi netko od obitelji mogao nekome učiniti zlo. Ulaziš u tramvaj s povjerenjem da će te odvesti na cilj. Sjedaš u avion s povjerenjem da se neće srušiti. S povjerenjem navečer liježeš u krevet s nekom neobičnom sigurnošću da ćeš se i ujutro probuditi. U restoranu s povjerenjem uzimaš hranu u uvjerenju da nije otrovna. Ulaziš u prostore crkvi, hala, kuća s nekom unutarnjom sigurnošću da se neće krov srušiti na tebe. Prolaziš pod prozorom kuća, i pod krovovima s uvejerenjem da neće nikakav predmet pasti na tebe. S povjerenjm dolaziš liječniku i dopuštaš mu da te operira ili vjeruješ u lijek koji ti je propisao. S povjerenjem prolaziš parkom ili šumom, sigurna da te nitko neće napasti. Roniš i plivaš u dubinu s nutarnjom sigurnošću da te neće morska nema dohvatiti.
Vjera je temeljni dinamizan čovjeka. Vjera je povjerenje u život, povjerenje u ljude, povjerenje u nevidljivu svenazočnu dobrotu Božju. To povjerenje se ne da nikakvim znanstvenim putem dokazati niti osigurati. Nikakva znanost mi ne može dati sigurnost da ću se sutra ujutro probuditi, da me nitko neće u noći napasti, da me u moru neće nikakva riba napasti, da se neće srušiti crijep s krova na mene, da tramvaj neće doživjeti sudar. Vjera je sigurnost u nesigurnosti. To je, naime, sigurnost duha a nesigurnost razuma. To je sigurnost srca, a nesigurnost znanosti. Vjera je kako vidimo tkivo našeg života. U toj nesigurnoj sigurnosti živimo, prem anjoj se ravnamo, u njoj se krećemo i zbog nje nam je život moguć i radostan.
Najteže traume, a iz njih i bolesti, nastaju tamo gdje ne možemo vjerovati. Ako je dijete u najranijem djetinjstvu doživjelo nepovjerenje, ako je doživjelo šok ili grubost roditelja, ako je doživaljvalo strogost umjesto nježnosti, u njemu se ne razvije ticalo vjere već nepovjerenja. Ono kao da počinje duhovno, psihički pa i tjelesno venuti. Kad bi čovjek počeo sumnjati da se neće ujutro probuditi, ne bi mogao ni čeći navečer. Kad čovjek počne vjerovati da će mu crijep pasti na glavu, tas više ne može prolaziti ispod kuća. Kad mu netko razbije povjerenje u ljude, tad ne može među ljude zaći. Ako mu netko ubaci sumnju u to da li je jelo u restoranu zdravo, čovjek postaje nesposoban jesti.
Vjera je, dakle, sposobnost, vjera je zdravlje, vjera je dinamizam iz kojeg čovjek dobiva snagu. Zato Isus kaže: Onome koji vjeruje sve je moguće. Isus također govori: Vjera te tvoja spasila, idi u miru. Upozorava apostole i ljude oko sebe: Ne boj se, samo vjeruj. Strah je znak da netko ne vjeruje. Vjerovati u Boga znači imati povjerenje u Božju ruku koja me drži, u Bođje vodstvo kojim idem kroz život, u Božju ljubav koja se nježno nada mnom naginje.
Vjerovati u Boga znači imati povjerenje da je Bog svemoguć i da me stoga nikakva sila ne može otrgnuti od dobrog svršetka mojih zemaljskih putova. Vjerovati u Boga znači biti sloboda, prolaziti čitav svijet, slobodno stupati životom bez straha da bih mogao neuspjeti. Vjerovati u Bga jest, nikada ne biti sam i uvijek imati ruku pomoćnicu i uvijek imati očinski pogled koji te prati. Vjerovati je isto što i živjeti.
Vjera je put neke čudesne nevidljive a opet osjetljive sile, on je poput majke koja se naginje nad dijete, ona je kao dobra vila koja nas prati i drži čuvajući nas od pada. Vjera je povjerenje u život,, u prirodu, u svemir, vjera je uvjerenje da se i kroz smrt ulazi u život. Vjerom se vidi preko zida života, preko horizonta smrti. Vjerom mogu pristupiti svakom čovjeku, mogu istraživati sve u prirodi, mogu postati prijatelj svakom kamenu u biljci i zvijezdi. Vjerom mogu započeti svaki posao i uspijeti u svakom pothvatu. Ti si ono što vjeruješ."
Povratak nade, Tomislav Ivančić
