Osim duhovne okrijepe, hodočašće je svakako prilika da se ukaže važnost prepoznavanja osoba s invaliditetom kao ravnopravnih članova Crkve i društva, naglašavajući da invaliditet nije uvijek vidljiv te da se često radi o nevidljivim preprekama koje sprječavaju punu uključenost u zajednicu.
Također, ono je prilika da se skrene pažnja na važnost ispravne terminologije – koristiti se pojmom „osobe s invaliditetom“ i „djeca s teškoćama u razvoju“, dok se izrazi poput „osobe s posebnim potrebama“ smatraju netočnima i neprimjerenima.
Prema statistikama, osobe s invaliditetom čine oko 17 % stanovništva, što znači da gotovo polovica ljudi u društvu ima izravni kontakt s ovom skupinom. Također osobe s invaliditetom mogu se podijeliti u nekoliko prepoznatljivih skupina: osobe s oštećenjem vida i sluha, osobe s tjelesnim, intelektualnim i višestrukim teškoćama te osobe iz spektra autizma.
Hodočašće ima za cilj i osvijestiti uobičajene stereotipe i zablude u ophođenju s ovom populacijom – od nesigurnosti u komunikaciji, preko spiritualizacije invaliditeta („oni su već anđeli“) do svodljivog karitativnog pristupa koji osobe s invaliditetom vidi samo kao primatelje pomoći. Umjesto toga, potreban je inkluzivan pastoral koji prepoznaje mogućnosti i doprinose tih osoba unutar župnih zajednica. Ispravno poimanje invaliditeta treba biti gledanje na njega kao na jedan oblik ljudskog bivanja u svijetu – raznolikost koja obogaćuje zajednicu.
U evanđelju imamo primjer slijepog Bartimeja, koji iz marginaliziranog položaja postaje središte Isusove pažnje i to je prvi primjer inkluzije u Novom zavjetu. A i dokumenti Crkve – od Drugog vatikanskog sabora do raznih papinskih enciklika pozivaju na punu uključenost osoba s invaliditetom u život Crkve, osobito kroz sakramentalni i katehetski pastoral.
Bilo bi lijepo kada bi jedan od plodova ovog 11. Hodočašća za osobe s invaliditetom i djecu s teškoćama u Međugorju bila i veća otvorenost svećenika i pastoralnih djelatnika, organiziranje edukacije i prilagodbe kako bi Crkva doista bila dom za sve – osobito za one koje društvo lako zaboravlja, posebno u ovim našim krajevima BiH gdje još nema, niti na biskupijskoj, a niti na župnoj razini, ikakvog pastorala za osobe s invaliditetom.
U nastavku je PROGRAM:
11. HODOČAŠĆE ZA DJECU S TEŠKOĆAMA I OSOBE S INVALIDITETOM
23. -25. svibanj 2025. Međugorje
„Jer kada sam slab, onda sam jak“ 2 Kor 12,10
PETAK, 23. 5. 2025.
U toku dana dolazak sudionika
17,00 – večernji molitveni program (krunica, sveta misa, klanjanje križu)
SUBOTA, 24. 5. 2025.
7,00 – početak nošenja nepokretnih do Gospina kipa
9,00 – 12,00 sati – molitva krunice kod Gospina kipa na Brdu ukazanja, predmoli s. Rastislava Ralbovsky
Za nepokretne i teže pokretne molitva kod Plavog križa
15,00 – 17,00 sati – program u dvorani Ivana Pavla II. (žuta dvorana)
Duhovne kateheze: fra Jozo Grbeš, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije; vlč. Leonardo Šardi, povjerenik za pastoral osoba s invaliditetom i njihovih obitelji Varaždinske biskupije; predstavljanje sudionika
ZAKUSKA I DRUŽENJE
17,00 – večernji molitveni program
NEDJELJA, 25. 5. 2025. - u Majčinom selu
9.30 – kateheza za roditelje: - Željka Šemper, povjerenica za osobe s invaliditetom Sisačke biskupije
10,00 - molitva križnog puta (animira Udruga Ruah)
11.00 – sv. Misa i klanjanje (vlč. Ivica Tolla)
