Vjernici su pohrlili Majci čiju blizinu i mir su svi snažno osjećali tokom Gospinih ukazanja vidiocima Mariji i Ivanu oko 23.30 sati svake večeri. A Brdo je odzvanjalo molitvom i pjesmom do duboko u noć.
Gospa je ponovno pokazala kako je najkraći put prema Isusu upravo Ona. Ona je ta koja poziva i onda ljude usmjerava u Crkvu, ka svome Sinu prisutnom u Euharistiji. A ne obrnuto!
Fra Slavko je davno kazao riječi koje su važeće i danas: „Neće biti Crkva ta koja će potvrditi da se Gospa ukazuje u Međugorju. Biti će to Božji narod koji će svjedočiti Crkvi da se Ona ovdje ukazuje!“ Mnoštvo vjernika koji se ovih dana slijevao na Brdo ukazanja ponovno je bio znak snage ove Majčine ljubavi i brige i svjedok Njezine prisutnosti.
I svi oni koji su za 43. obljetnicu Gospinih ukazanja došli u Međugorje, a došlo ih je na desetke tisuća iz 24 zemlje svijeta (iz Španjolske, Portugala, Češke, Slovačke, Slovenije, Hrvatske, Rumunjske, Francuske, Italije, Njemačke, Poljske, Austrije, Mađarske, Ukrajine, Litve, Irske, Kolumbije, Kostarike, Meksika, SAD-a, Brazila, Koreje, Kine i Novog Zelanda), došli su ovdje kako bi s Marijom krenuli prema Isusu!
Na samu obljetnicu, u utorak 25. 6. 2024. bilo je puno onih koji su prema Međugorju tokom noći hodali. Stotine u zavjetu prema Nebu. Slavilo se 20 svetih misa na hrvatskom i stranim jezicima. Na hrvatskom mise su bile u 6, 7, 8 i 9 i 11 sati te svečana sveta misa u 19,00 sati koju je predslavio fra Bože Milić, gvardijan samostana u Tomislavgradu. U koncelebraciji je bio fra Jozo Grbeš, provincijal franjevačke provincije Uznesenja Marijina i međugorski župnik fra Zvonimir Pavičić te mnoštvo svećenika (ukupan broj više se javno ne oglašava). Sveta misa zapčela je procesijom sa Gospinim kipom oko vanjskog oltara koji su nosili mještani, a završila se molitvom 'Veliča' koju su molili vidioci Marija Pavlović – Lunetti i Ivan Dragičević. Iza svete mise slijedilo je zajedničko jednosatno klanjanje, koje se zatim nastavilo osobnim noćnim klanjanjem u župnoj crkvi do 6 sati u srijedu ujutro.
Veličanstveno ispjevana i odsvirana liturgija (puhački kvartet iz Trebižata i mješoviti župni zbor Kraljica Mira), savršenstvo liturgijskih pokreta, naprednija i pokretnija tehnologija snimki kamerom i dronom činilo se da više pripadaju nekoj veličanstvenoj kamenoj katedrali iz prošlih vremena, nego skromnom vanjskom oltaru male seoske župe koju nadsvođuje tek sivilo neba koje se jedva suzdržavalo od toga da kišom ne opere sve prisutne.
Okupljeno mnoštvo domaćih vjernika i hodočasnika u strpljivoj molitvi i pobožnosti izdržalo je skoro dvosatnu svetu misu. Već svojom prisutnošću pokazali su kako žive riječi koje im je ove večeri uputio propovijednik fra Bože: „Molitva je ono čime se mi borimo. Mi ljudi, obitelji i svijet mijenjaju se samo molitvom!“ Zato svi skupa i na kraju današnjeg svečanog dana samo možemo zavapiti onim stoljetnim hrvatskim zazivom: „Djevice slavna i blagoslovljena, Gospođo naša, Posrednice naša, Zagovornice naša! Sa svojim nas Sinom pomiri, svojemu nas Sinu preporuči, svojemu nas Sinu izruči. Amen.“
Paula Tomić/medjugorje-info.com
