Polazeći od Isusovih riječi iz Evanđelja, fra Marin je podsjetio kako Krist jasno govori: „Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo toga kruha, živjet će uvijeke.”
Naglasio je kako su se nad tim riječima mnogi sablaznili u Isusovo vrijeme, ali da se nad njima, kako je rekao, mnogi sablažnjavaju i danas.
„Čovjek bi prihvatio Boga koji daje savjete, čovjek bi prihvatio Boga koji ga tapša po ramenu, čovjek bi prihvatio Boga koji ga nikada ne dira, nikoga ne proziva, nikoga ne želi promijeniti. Ali Boga koji kaže: Moraš jesti moje tijelo i piti moju krv ako želiš život vječni, takvoga Boga čovjek teško prihvaća”, poručio je fra Marin.
U središnjem dijelu propovijedi istaknuo je kako Euharistija za vjernike ne može biti tek dio tradicije, običaj ili vanjski znak pripadnosti Crkvi.
„Euharistija nije dodatak kršćanstvu, Euharistija nije ukras Crkve, Euharistija nije običaj naših starih. Euharistija je sami Krist, živi Bog, srce naše Crkve. Bez Euharistije nema kršćanstva, bez Euharistije nema života vječnoga”, rekao je.
Fra Marin je posebno naglasio kako vjernici često nisu svjesni onoga što se, prema katoličkom nauku, događa na oltaru tijekom svete mise.
„Čovječe, na oltaru se nebo spušta na zemlju. Na oltaru se događa najveće čudo svijeta”, kazao je.
Pritom je dodao kako najveće čudo nije samo izvanredno ozdravljenje ili događaj o kojem se govori, nego pretvorba kruha i vina u tijelo i krv Kristovu.
„Nije najveće čudo kada netko progleda, nije najveće čudo kada netko ustane iz kolica, nije najveće čudo ono o čemu se često govori. Najveće je čudo kada obični kruh postaje tijelo Kristovo, kada vino postaje krv Kristova”, poručio je fra Marin.
Govoreći o odnosu suvremenog čovjeka prema svetome, upozorio je kako najveći problem nije samo udaljavanje od Boga, nego i gubitak osjećaja za svetost.
„Najveća tragedija današnjega čovjeka nije samo što je zaboravio Boga, nego što je izgubio osjećaj za ono sveto. Izgubili smo strahopoštovanje, izgubili smo svijest pred čime stojimo svaki put kada dođemo na Euharistiju”, zaključio je fra Marin Mikulić u dijelu propovijedi.
