Međugorje je jedno od njih — to maleno hercegovačko selo koje je postalo svjetionik vjere, nade i obraćenja za milijune ljudi diljem svijeta. Tamo, gdje se Bog služi Majkom, svakodnevno se događaju čuda koja potresaju duše i nadilaze razum.
Kraljica Mira – Majka koja još govori
Sve je započelo 1981. godine, kad su šestorica djece rekla riječi koje su promijenile povijest: „Vidjeli smo Gospu.“ Od tada do danas, Gospa, Kraljica Mira, u svojim porukama ne prestaje pozivati na ono temeljno: mir, post, molitvu, ispovijed i ljubav. “Kad je došla u crkvu sv. Jakova, rekla je samo: ‘Obratite se.’ Nisam to odmah razumio. Mislio sam da poziva pijance da prestanu piti, ili one koji razaraju obitelji da prestanu s tim,” prisjeća se fra Jozo Zovko. “Kasnije sam shvatio – Ona poziva sve nas. Svaki dan. Na obraćenje srca.” U vremenu kada svijet tone u tminu, Gospine riječi svijetle kao baklja milosti. Čuda koja zbunjuju znanost Znanstvena istraživanja nisu uspjela objasniti vidioca i njihova iskustva. Dok mjerni uređaji bilježe tišinu, njihova svjedočanstva i dalje odjekuju snagom vjere. S druge strane, brojna ozdravljenja ostaju bez medicinskog objašnjenja. Karcinomi nestaju, invalidi prohodaju, a ovisnici pronalaze slobodu. Jedna hodočasnica iz Francuske posvjedočila je: “Došla sam bez nade. Liječnici su rekli da nema spasa. Nakon molitve u Međugorju, bolest je nestala. Oni šute – ja klečim i zahvaljujem.” No, fra Jozo Zovko naglašava: “Ne možemo doći u Međugorje i reći: ‘Želim čudo, želim da Gospa ispuni moje planove. ’Međugorje nije trgovina željama, nego škola poslušnosti. Gospa nas ovdje uči da budemo poslušni kao Isus.” To je srž međugorskih milosti – ne spektakl, nego promjena srca.
Suze koje peru dušu
Najveća čuda Međugorja nisu bljeskovi na nebu, nego suze u očima. Na Brdu Ukazanja, u tišini krunice, tisuće ljudi iz cijelog svijeta svjedoče da su ondje prvi put iskreno zaplakali.
“Te večeri Gospa nam je rekla: ‘Prije nego počnete moliti, svatko mora oprostiti drugome.’
I doista – nismo mogli započeti molitvu dok nismo oprostili od srca,” prisjeća se fra Jozo. “To je Međugorje – mjesto gdje molitva ne počinje na usnama, nego u srcu.” Te suze nisu slabost, nego znak ozdravljenja. To su suze koje peru grijehe i rađaju novi život.
Redovi za ispovijed – nevidljivo čudo
Najveće čudo Međugorja nisu svjetla ni ukazanja, nego redovi pred ispovjedaonicom. Tisuće ljudi – mladi, starci, stranci, nevjernici – čekaju satima da bi se pomirili s Bogom. Jedan svećenik svjedoči: “U Međugorju sam čuo više iskrenih ispovijedi nego u cijelom svom svećeničkom životu.” Fra Jozo često ponavlja da je upravo ispovijed središte međugorskih milosti: “Gospa ne traži da je gledamo, nego da se promijenimo. Ako želimo čudo, moramo početi od srca. Od oprosta.”
Mir koji svijet ne može dati
Usred svijeta prepunog straha i buke, Međugorje širi mir koji ne dolazi od ljudi. Na Križevcu, u tišini klanjanja, osjeća se da Bog i danas govori. Fra Slavko Barbarić, duhovni nasljednik fra Joze, govorio je: “Ovdje se ne moli da bol nestane, nego da se pretvori u ljubav.” To je mir koji svijet ne razumije, ali duša ga prepoznaje – jer dolazi s neba.
Duhovni pozivi i plodovi
Međugorje je rodilo tisuće svećeničkih i redovničkih poziva. Mladi iz cijelog svijeta pronašli su tamo smisao, a obitelji snagu da ponovno mole zajedno. Iz tog sela proizašle su molitvene zajednice, karitativne udruge i pokreti koji danas djeluju po cijelom svijetu. Fra Jozo je to jednostavno opisao: “Ovdje ne odlaze kao turisti, nego se rađaju apostoli.”
Znak vremena i poziv svijetu
Gospine poruke nisu novost, nego podsjetnik. Pozivaju nas da se vratimo jednostavnosti Evanđelja, sakramentima, molitvi srcem. “Draga djeco, vrijeme je milosti, ali i odgovornosti,” poručila je Gospa u jednoj od svojih poruka. To su riječi koje, danas više nego ikada, odzvanjaju kao proročki glas upućen čovječanstvu koje je izgubilo put.
Milosti koje teku dalje
Milosti Međugorja ne prestaju s posljednjom molitvom dana. One se prelijevaju u svijet – u obitelji, škole, župe i zajednice.
Hodočasnici koji se vrate svojim domovima nose taj mir, taj šapat neba u srcima. I zato Međugorje nije samo mjesto – to je pokret ljubavi koji se ne može zaustaviti.
Bog i danas šapuće Majci
Kad sunce zađe iza Križevca, a krunica se spušta u tišini, u zraku se osjeti nešto sveto. Kao da Bog i danas šapuće Majci, a Majka prenosi te riječi svakome tko želi čuti. Fra Jozo Zovko to je opisao ovako: “U Međugorju ne govori znanost, nego srce. I ono zna više nego što oči vide.” I doista, tko je jednom bio ondje, zna: milosti nisu mit, nego živa stvarnost. Jer u Međugorju, gdje Bog šapuće Majci, i danas se rađa nada za svijet.
