Od tada do danas ova dvojica pobožnih policajaca iz Austrije održavaju i vode brigu o križnim postajama.
Gospodine Fuik, predstavite se ukratko našim čitateljima.
Ja sam Herbert Fuik, policijski odvjetnik, živim i radim u Markt Hartmannsdorfu u Austriji.
Kako je došlo do toga da ste, zajedno s gospodinom Herbertom Fuchsom, postavili križeve na Križevcu?
Herbert, koji je i ranije često dolazio u Međugorje, dirnut prizorom tolikih hodočasnika kako se penju na Križevac, predložio mi je kako bi bilo dobro obnoviti stare i već dotrajale i polomljene križeve. Bez razmišljanja sam pristao. Nakon što smo se konzultirali s fra Slavkom Babarićem, zatražili smo i dobili odobrenja od tadašnjeg župnika. Čim smo se vratili u Austriju, započeli smo s realizacijom ovog za nas vrlo važnog projekta. Kod lokalnog stolara u Štajerskoj naručili smo izradu novih drvenih križeva, uključujući i metalna postolja. Zahvaljujući velikom prijatelju Međugorja, Franzu Gollowitzu, križeve smo dovezli u Međugorje. U podrumu hotela Marbena u Međugorju sastavljali smo i bojili križeve. Kako bismo uspjeli na vrijeme ostvariti naš naum, radili smo do kasno u noć. No, tek je slijedio najteži dio posla – iznijeti križeve uz Križevac i postaviti ih na predviđena mjesta.
Je li vam netko pomagao u iznošenju križeva?
Ne. Vodu, šljunak, cement i željezne nosače Herbert i ja iznijeli smo na leđima sami. To je bio naš zavjet. Noseći sav taj materijal, radeći na temperaturi i višoj od 40 stupnjeva, htjeli smo osjetiti barem djelić Kristove patnje na križnom putu. Iako su bile ekstremne vrućine, penjući se u jednom danu i po 4 puta, uspjeli smo dovršiti posao u samo tri dana! Za nas je to bilo pravo remek-djelo, a za sve ostale velika radost.
Tijekom proteklih godina vodili ste brigu o križevima?
Da. Kad god bismo dolazili na hodočašće u Međugorje, brinuli smo o križevima, zatezali vijke i iznova ih bojali. To smo učinili i ovom prigodom kada smo proslavili 15. obljetnicu postavljanja križeva. Jako nas je obradovalo i to da smo imali priliku o ovome našem zavjetu posvjedočiti u polusatnoj emisiji na Radiopostaji „MIR“ Međugorje.
Što se dogodilo sa starim križevima?
„Stare“ križeve smo uz odobrenje župnog ureda u Međugorju razaslali diljem svijeta. Jedan je u Marijinoj špilji u St. Ruprechtu u Štajerskoj, jedan je u Markt Hartmannsdorfu, jedan u kući mojih roditelja itd. Jedan smo križ poklonili jednoj redovničkoj zajednici u Guadalupeu u Meksiku, koji su oni postavili u svojoj kapelici.
Vidjet ćemo se i dogodine na istom mjestu?
Da, i opet, ako Bog da, s kantom boje i s kistovima u rukama. Ovo je samo jedna mala gesta kojom želimo zahvaliti našoj nebeskoj Majci za sve milosti koje smo u ovome svetom mjestu primili. Hvala i pokojnom fra Slavku koji je nad nama tih dana sigurno bdio te svima onima koji su nas kroz ove godine na različite načine podržavali i podupirali.
