Osim domaćih hodočasnika iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, u Međugorju su u organiziranim skupinama boravili i hodočasnici iz Gvatemale, Libanona, Koreje, Portugala, Brazila, Slovačke, Kine, Španjolske, Argentine, Meksika, Austrije, Njemačke, Švicarske, Poljske, Italije, Ukrajine, Litve, Latvije, Francuske, Češke, Šri Lanke, SAD-a, Irske itd.
Osim uobičajenim prometnim sredstvima prijevoza, zamjetljiv broj hodočasnika u Međugorje je pristigao pješice, kako bi ispunili svoje zavjete Kraljici mira i zahvalili za udijeljene milosti. Od samoga jutra svećenici su bili na raspolaganju za sakrament sv. Ispovijedi. Misna slavlja na hrvatskome jeziku slavljena su u 5, 6 ,7, 8, 9, 11, a središnji večernji molitveno-liturgijski program počeo je u 18 sati molitvom krunice i nastavio se svetom misom u 19 sati i cjelonoćnim Klanjanjem.
Večernju svetu misu na vanjskom oltaru međugorske župne crkve predslavio je fra Branko Radoš, voditelj Katoličke misije u Luzernu, u koncelebraciji provincijala Hercegvačke franjevačke provincije fra Miljenka Šteke, međugorskog župnika fra Marinka Šakote, sveukupno 251 svećenika. Krunicu od 18 sati predmolio je fra Josip Marija Katalinić
„Slavimo danas 35. obljetnicu posebne Božje nazočnosti među nama koju nam očitova preko svoje i naše majke Blažene Djevice Marije – Kraljice mira. Ovaj dana nam ponovo u svijest dozivu bezgraničnu Božju ljubav. Kad Bog progovori tko taj govor može ne čuti? Kad se glas Gospodnji zaori, tko može zatvoriti svoje uši? Tamo gdje Bog svojim usnama ljubavi utisne poljubac, trag ostaje zauvijek! A upravo se to dogodilo ovdje u ovoj župi, na brdu Crnici prije 35 godina. Starozavjetni psalmist pjeva: „Ako Gospodin kuće ne gradi, uzalud se muče graditelji!“ Tamo gdje Gospodin postavi temelj, u koju zgradu on ugradi armaturu svoje ljubavi, ne postoji potres koji je može uzdrmati, niti vjetar koji je može srušiti. A bijaše ovdje i potresa i vjetrova i oluja. Bijaše ovdje i pojedinačnog, ali i sustavno organiziranog protivljenja ovom djelu Božjem. Bijaše ovdje i napada i progona. Znaju to vrlo dobro i vidioci, svećenici i brojni župljani ove župe. Ali ostade ovo Božje djelo, proživi ono mladenačko razdoblje, doživi i punoljetnost, a evo ovih dana i puno zrelost svojih 35 godina.
Ovo je kako netko reče „ispovjedaonica svijeta“. Ja bih nadodao: „Ovo je i propovjedaonica svijeta“. Svakodnevno je ovdje i po nekoliko propovijedi na različitim jezicima i tako svih 35 godina. Na tisuće i tisuće propovijedi je ovdje održano. Bijaše među njima mnogo onih koje su nam se svidjele. Bijaše mnogo onih „dobrih, pametnih, poučnih, dubokih, teoloških“ propovijedi kako volimo kazati.
No, večeras mi se sve to čini tako malo važno. Sve su to u konačnici bile samo ljudske slabe i mlake riječi. Sve to nije vrijedno ni spomena, a kamo li jedne rasprave ili tonskog zapisa. Sve je to ništa spram jedne velike i stalne propovijedi koju nam ovdje Kraljica mira već 35 godina prenosi. Marija, na nebo uznesena, Marija ponizna sluškinja koja sluša i svaku Božju riječ prebire u svom srcu, progovori ovdje, progovori tebi i meni. Progovori ovdje ne riječima kakvog velikog i poznatog propovjednika, mudrog teologa ili spretnog novinara, nego progovori ovdje i govori sve ove godine govorom ljubavi, govorom majke“, kazao je fra Branko u propovijedi.
Večernje misno slavlje uveličao je Veliki župni zbor „Kraljica mira“, uz pratnju simfonijskog orkestra iz Dubrovnika pod ravnanjem maestra Domenika Briškog. Molitveni program izravno je prenosila radiopostaja „Mir“ Međugorje, a program su preuzimale brojne druge radiopostaje. Svetu misu uočnicu, u petak 24. lipnja u 19 sati predslavio je fra Bože Milić, u koncelebraciji 181 svećenika. Toga dana održana je i tradicionalna 25. hodnja mira od samostana sv. Ante na Humcu do međugorske župne crkve. Za proslavu su se vjernici i hodočasnici pripravljali Devetnicom.
