Korizma je iza nas, Uskrs dolazi. To je svima nama poziv na Uskrs u nama koji je ove godine poseban. Upravo u ovo vrijeme epidemije koronavirusa, kada smo ostali bez Euharistije, bez zajedničke molitve, bez sakramenta ispovijedi, upravo je ovo vrijeme, vrijeme šutnje, vrijeme kada poniremo u sebe, vrijeme kada dopuštamo Gospodinu da nas preobražava.
Ovo je vrijeme molitve u kojem Majka želi da se otvaramo Bogu kao što se priroda otvara suncu, sunčevoj toplini, da se u molitvi otvaramo Božjoj ljubavi, da mu dopuštamo da govori našem srcu, da dopuštamo da zrake njegove ljubavi dodiruju naše biće i da se unutar njega dogodi preobrazba.Tako Gospa, draga Majka, želi da se u nama događa i poziva nas: Vratite se Isusu, vratite se!
Vratite se molitvi i postu! Usmjerite svoj pogled i svoje srce prema Bogu, otvorite svoje srce Božjoj ljubav i pustite sve ono što vas odvraća od Boga, od molitve. Pustite, ostavite i vratite se Bogu kao što se onaj izgubljeni sin vraća ocu.
Evo, ovo vrijeme u kojem se mi sada nalazimo je vrijeme u kojem se nalazi onaj izgubljeni sin, vrijeme šutnje, vrijeme kada dolazimo k sebi, kada meditiramo, reflektiramo, kada gledamo gdje smo otišli ukrivo dosada, gdje smo se udaljavali od Isusa, kad smo se udaljavali od molitve, od posta, od Božje riječi, od članova svoje obitelji, od pravih vrijednosti. Evo, to je to vrijeme, vrijeme kad se vraćam, okrećem ponovno Gospodinu i molitvi. Primjer u svemu tome dragi prijatelji nam je Marija. Ona je osoba koja se otvara Gospodinu, koja dopušta da joj govori. ''Evo me Gospodine, neka mi bude po Tvojoj riječi.'' To je to dopuštanje, to je to otvaranje srca i to se u njoj događa u šutnji. Kad joj je anđeo govorio Marija je ulazila u svoju nutrinu, ponirala je u svoje srce, ostajala je u šutnji. Pohranjivala je sve događaje, prebirala ih u svom srcu, opet u nutrini, opet u šutnji.
Dragi prijatelji, ovu situaciju možemo shvatiti na dva načina. Možemo shvatiti kao nešto što nam je nametnuto i jest, nismo ovo htjeli. Možemo kukati zbog toga, kako nemamo mogućnost za sv. Misu, za klanjanje, za sakrament ispovijedi, nemamo mogućnost za izići vani … To nas podsjeća na ono što su Izraelci činili u pustinji kad su izišli iz Egipta, kad kažu: ''Nemamo ništa osim ovog bijednog jela, ove mane koja nam se ogadila. Nemamo ništa osim toga.'' Dakle, i to što imamo je ništa. Oni vide samo ono što nemaju. Tako isto i mi sada možemo usmjeriti pogled prema onome što nemamo, što nam nedostaje, što ne možemo.
Druga mogućnost je da ovo vrijeme koje je nametnuto okrenemo u nešto dobro. Imamo mogućnost da izaberemo i da kažemo: ''Ovo vrijeme želim sada uzeti kao vrijeme milosti, kao darovano vrijeme za nutarnju preobrazbu, za otvaranje srca Gospodinu, za vrijeme kada ću se smiriti, stati, zaustaviti se, vrijeme koje će mi pomoći da ne žurim, da ne srljam, da uvidim da imam vremena za molitvu, za Božju riječ, za članove svoje obitelji.''
Evo, dragi prijatelji, Uskrs je! Zaista da ga doživimo kao pravi Uskrs.
Isusov Uskrs se dogodio u tišini, dogodio se, a nitko nije vidio. Evo i mi smo u tišini svoje sobe i svoje kuće. Isus želi da se tu sada dogodi Uskrs u nama, a on će se dogoditi ako iziđemo iz groba u kojem se možda nalazimo, iz groba negativnih misli, iz groba negativnih osjećaja prema nekim ljudima te kada počnemo željeti dobro drugima.
Isto tako, kada se odlučimo na praštanje, kada počnemo moliti za ljubav prema osobi koju ne volimo, koju ne podnosimo, koja nam nije draga, koja nas je povrijedila, kada počnemo moliti za ljubav u svom srcu prema toj osobi, to je izlazak iz groba.
Kada odlučimovidjeti ono što je dobro, što nam je darovano, što je oko nas, vidjeti Božja stvorenja u prirodi, kada se odlučimo vidjeti toliko toga što nam je darovano, tu se događa izlazak iz groba. Uskrsnuće! Novi život!
Evo dragi prijatelji, to vam želim od srca!
Sretan i blagoslovljen vam Uskrs!
medjugorje.hr
