Netko bi pomislio da je zbog toga Gospa odabrala to mjesto kako bi ga pretvorila u „Međugorje Latinske Amerike”. No, je li doista tako?
Znamo da Blažena Djevica Marija pritječe u pomoć najprije onoj djeci koja ju najviše trebaju. Stoga i ne čudi da se upravo u Hondurasu nalazi najvjernija replika međugorskecrkve u svijetu. Honduras ima skoro 9 milijuna stanovnika i kaže se za njega da je zemlja bez rata s najvećom stopom ubojstava u svijetu. Krijumčarenje droge i politička nestabilnost pretvorili su Honduras u jednu od najnesigurnijih zemalja svijeta te u drugu najsiromašniju zemlju Latinske Amerike sa 70% stanovništva koje živi na rubu egzistencije, gdje domaćinstva preživljavaju s tek nešto više od jednog dolara dnevno. Ispred Hondurasa stoji samo Nikaragva, a slijede ga Gvatemala i Bolivija.
U malom gradiću Danlí, okruženom planinama, u provinciji El Paraíso na jugu Hondurasa, 2006. godine podignuta je vjerna kopija crkve sv. Jakova Apostola. Dva okolna brda pretvorena su u Podbrdo i Križevac, a postavljen je i Plavi križ. Mjesni je biskup to mjesto proglasio svetištem i od tada je mali Danlí, što na urođeničkom jeziku znači „planine okupane vodom“, postao stjecištem hodočasnika iz cijele Latinske Amerike. One koji dolaze zrakoplovom ne plaši činjenica da se aerodrom u glavnom gradu Tegucigalpi ubraja među deset najopasnijih u svijetu, zbog vrlo kratke piste i planina koje ga okružuju. Tko je upoznao latinoameričke narode zna koliku ljubav prema Gospi gaje u svome srcu i da niti jedna od navedenih činjenica za njih ne predstavlja preprjeku da dođu u Honduras i posjete svetište. Kažu, inače, da se Danlí od tada pretvorio u najmirniji i najsigurniji gradić Hondurasa.
Crkva sv. Jakova Apostola sagrađena je u jednom od kampusa Katoličkog sveučilišta koje pripada nadbiskupiji Tegucigalpa. Rektor sveučilišta, dr. sc. Elio David Alvarenga, veliki je prijatelj Međugorja i zaljubljenik u Gospu. S njim smo razgovarali o tom iznimnom plodu Gospinih ukazanja u Međugorju.
G. Alvarenga, Vi ste rektor Katoličkog sveučilišta „Kraljica Mira“ u Hondurasu koje je jedno od najvećih i drugo najznačajnije u Vašoj zemlji. Možete li nam reći kako i kada je sveučilište nastalo?
Sveučilište je osnovala Nadbiskupija Tegucigalpa. Naime, 1991. godine tadašnji nadbiskup Tegucigalpe mons. Héctor Enrique Santos, pod vodstvom tada pomoćnog biskupa mons. Óscara Andrésa Rodrígueza Maradiage, osnovao je komisiju koja je imala zadatak raditi na projektu osnivanja katoličkog sveučilišta u Hondurasu. Naziv sveučilišta povezuje se s jednim posjetom vidjelice Marije Pavlović-Lunetti i pokojnog fra Slavka Barbarića.
Možete li nam reći nešto više o tome?
Bila je nedjelja, 1. ožujka 1992. godine, kada su Marija i fra Slavko iz Međugorja došli u Honduras. Držali su govor u svetištu naše zaštitnice Gospe od Suyape. Tijekom svjedočanstva Marije i fra Slavka jedan je član komisije za osnivanje katoličkog sveučilišta čuo nutarnji glas koji mu je govorio da bi sveučilište trebalo nositi neko marijansko ime. U utorak 3. ožujka komisija se trebala sastati kako bi odlučila o nazivu sveučilišta. Toga je utorka dotični član komisije ponovno začuo onaj isti glas koji mu je rekao neka se sveučilište zove „Kraljica Mira“, ali ovaj put još snažnije i jasnije. On tvrdi da je taj glas mogao doći samo od Gospe. Tada je obećao Gospi da će na sastanku predložiti to ime. Na kraju sastanka s nama je podijelio svoje svjedočanstvo. Na to se nadovezao pokojni otac Lucas Mcgraft, koji je također bio član komisije. U noći prije sastanka probudio se u 3 sata poslije ponoći i nikako nije mogao zaspati. Uključio je računalo i počeo pisati. Prve riječi koje je napisao, ne znajući zašto, bile su „Kraljica Mira“. Zaključak sastanka bio je da je Gospa doista izrazila svoju želju o imenu sveučilišta pa je komisija jednoglasno odlučila da će se zvati „Sveučilište Kraljice Mira“. Pod tim je imenom 3. veljače 1993. godine kardinal Óscar Andrés Rodríguez Maradiaga, tada već nadbiskup Tegucigalpe, inaugurirao Katoličko
sveučilište u Hondurasu.
Vrlo je zanimljivo da se u jednom od kampusa sveučilišta nalazi vjerna replika međugorske crkve. Kako i zašto?
To nije nikakva slučajnost nego se dogodilo po nadahnuću Duha Svetoga. Danas se to mjesto pretvorilo u Međugorje Latinske Amerike. To je Gospino djelo. Replika međugorske crkve, Križevca, Podbrda, Plavog križa i vanjskog oltara jest izraz Gospine nježnosti i ljubaznosti prema svima nama ovdje. Ona je htjela blagosloviti svoju djecu nebrojenim milostima koje se na ovome mjestu neprestano izlijevaju.
Poznato je da se 2013. godine upravo ovdje održao prvi Festival mladih za Latinsku Ameriku po uzoru na onaj međugorski. Kako ste došli na tu zamisao?
To je bila zamisao fra Danka Perutine koji nas je odlučno podržao svojom izravnom suradnjom. Dosadašnji su festivali uistinu bili jako uspješni i sjajno prihvaćeni među mladima. To je blagoslovljeno vrijeme za mlade, vrijeme posebne milosti, kako za one koji su sudjelovali na njima, tako i za sve koji su izravno pratili prijenos preko televizije ili interneta u Hondurasu i cijelom latinoameričkom svijetu.
Za jednog posjeta Hondurasu, policajci su nam na aerodromu zaželjeli dobrodošlicu i pitali nas idemo li na Festival mladih. Znači li to da je Festival dobro posjećen?
Svakako. Danlí, gradić u kojem se nalazi kampus sv. Jakova Apostola i replika međugorske crkve, koji je proglašen i svetištem, zbog Festivala mladih postao je stjecištem hodočasnika koji ga posjećuju isključivo iz vjerskih pobuda.
Prvi Festival mladih inaugurirao je kardinal mons. Óscar Andrés Rodríguez Maradiaga, danas jedan od glavnih savjetnika pape Franje. Što kardinala Maradiagu povezuje s vašim sveučilištem?
On je veliki kancelar našega sveučilišta, što je počasni naslov za vrhovni autoritet jednog katoličkog sveučilišta.
Imate veliku obitelj i s njima ste već nekoliko puta posjetili Međugorje. Kada ste bili ovdje prvi put i što Vas uvijek iznova dovodi u Međugorje?
Najprije je došla moja supruga. Bilo je to 2001. godine za vrijeme Festivala mladih. Godinu dana poslije došao sam i ja. Svaki put smo sa sobom vodili i djecu, i ponovno ćemo doći s njima. Ja sam imao veliku milost i dar da već deset puta posjetim Međugorje. Ako Bog da i Kraljica Mira dopusti, doći ćemo još puno puta. Ono što nas u Međugorju uvijek iznova privlači jest opipljiva prisutnost Gospina, dubok mir koji se tu živi, iskustvo nadnaravnoga koje se može doživjeti, brojne milosti koje Nebo izlijeva. Sve to jača vjeru pojedinca.
Kada Vas možemo ponovno očekivati i kako vidite Međugorje kao duhovnu oazu mira?
Ako Bog i Gospa dopuste, u rujnu ove godine namjeravam doći sa suprugom. Velika mi je radost doći u Međugorje i vidjeti dobre ljude poput vas, koji ste živi i vjerodostojni svjedoci Božjeg očitovanja. Međugorje jest i uvijek će biti oaza mira svjetskih razmjera. A bit će još i veća oaza mira, još važnija i dalekosežnija, za spasenje duša na globalnoj razini. Pogotovo kada nam Gospa ostavi trajni znak na Brdu ukazanja. Gospa uvijek govori istinu, jer ona je Majka Istine, sve što je rekla i obećala sigurno će se i ostvariti. Moramo biti uvjereni da će Blažena Djevica Marija pobijediti, a Međugorje jest i uvijek će biti veliki blagoslov za cijeli svijet jer je sve u rukama Gospe koja je Kraljica Neba. A Kraljica Neba ima veliku moć i neizmjernu ljubav za svoju djecu. Neka je blagoslovljena uvijeke moja Presveta Majka Marija, naša ljubljena Gospa! Svako dobro i blagoslov želim i svima vama.
