Kako doznaje Pogled.ba, riječ je o profesijonalnim dzeparošicama- Bahiri Hrustić iz Novog Sarajeva, Safeti Hamidović iz Zenice i Samiri Bajramović, rođenoj u belgijskom Antwerpenu. Vozač im je bio mostarski taksista s bijelim passatom, koji ih je čekao dok su one vrebale strane hodočasnike. Samo jednoj Južnokorejki su ukrali nekoliko tisuća eura.
Trenutačno se vodi istraga o prikupljanu dokaza i ukradenih stvari koje su sakrile na raznim lokacijama, a i ovom prilikom iz PP Čitluk pozivaju hodočasnike na oprez.
Kako se moglo neslužbeno čuti, na ovom području djeluje 7-8 organiziranih skupina lopova koji dolaze iz Sarajeva, Zenice, Banje Luke, Zagreba... Toliko su vješti da mnogi hodočasnici i ne uoče kada im netko zavukao ruku u torbu, isprazni novčanik i vratio ga na mjesto, pa to i ne prijave, a često se događa da krađe dragocjenosti i dokumenata po autobusima vide tek kad dođu na granicu.
Inače, organizatorica ove lopovske 'ćelije' Bahira Hrustić članica je poznate međunarodne skupine trgovaca ljudima, nasilnika, krivotvoritelja, džeparoša..., a koju su, naime, predvodili Elvis Salčinović i njegov sin Toni Hamidović zvani Ramica. Osim u BiH, pod krinkom prosjačenja 'operirali' su i u nekoliko europskih zemalja, a na meti su im bili turisti.
Akcija CD
Podsjetimo, Salčinovićeva skupina je bila uhićena krajem srpnja 2015. u akciji CD. Tada su pripadnici SIPA-e i francuske policije priveli 15 osoba (u BiH sedam, a u Francuskoj osam), a u BiH su pretreseni objekti i vozila na devet lokacija u Zenici, Vlasenici, Prijedoru i Jajcu.
Tužiteljstvo BiH je potom optužilo Bahiru, oca i sina, te Vehbiju Salčinovića, Elvisa Salčinovića, Denisa Hamidovića zvanog Bebica, Serđa Salčinovića (ranije Šefko Hamidović), Luku Hrustića, Kenana Frndića, Davora Zorića zvanog Ferid (ranije Davor Hamidović), Mahira Alihodžića, Brajana Hrustića zvanog Bajrica (ranije Fajko Hamidović), Goluba Osmanovića, Samsona Seidovića, Safeta Hrustića zvanog Slobo, Nedeljka Dakića, Božidara Tršića, Suvadu Sejdić, Lizabetu Fazlović i Dženitu Frndić.
Oni se teretili da su vrbovali žene te njihovu djecu radi džepnih krađa. Te osobe su dovodili u podređeni položaj konstantno koristeći silu, ali psihološki pritisak kao što je zabrana kontakta s njihovom djecom koja su bila na čuvanju kod drugih osoba, ukoliko ne bi bili zadovoljni količinom novca koji bi dobili.
Žrtve su organizirane u "ćelije" od po tri osobe koje su kontrolisali drugi članovi kako ne bi za sebe zadržale dio ukradenog novca. Osumnjičeni su žrtve savjetovali što govoriti i kako se ponašati ako ih uhvati policija, pa su tako, kad bi pale stranoj policiji u ruke, žrtve govorile da se zovu žlica, vilica, štikla, šnala...
Naime, državna tužiteljica Dijana Kajmaković je navela da su osumnjičeni, koristeći se običajnim pravom Roma (gdje je običaj da je žena u podređenom položaju naspram muškarca) stupali u bračne i izvanbračne odnose sa ženama koje su slali u Francusku gdje su ih tjerali džepariti u metroima, muzejima i na Eiffelovovom tornju. Ukradeni novac žene su putem Western uniona slale poznanicima osumnjičenih (policija je otkrila da su novac dobile najmanje 73 osobe), koji su potom novac predavali osumnjičenim i za tu uslugu dobivali određeni postotak. Primljeni novac osumnjičeni su trošili na raskošan život, drogu, skupocjena vozila, kockanje, kupovinu "crvene kuće"... Vozila su registrirali na druge osobe od kojih neki nisu imali položen vozački ispit...
Osumnjičeni su posredstvom Nedjeljka Dakića i Božidara Trišića, službenika u općinama Prijedor i Vlasenica, nabavljali lažne dokumente za sebe i žrtve, tako što su žrtvama izdavani dokumenti da su maloljetne, iako to nisu bile. Primjerice, Denisova nevjenčana supruga Šarlot Hadžović imala je dokumente da joj je 14 godina, ili su im izdavani dokumenti davno preminulih osoba, ili onih koji ih odavno nisu vadili. Potom je Velid Hamidičević, savjetnik konzularnog predstavništva BiH u Parizu, na osnovu tih dokumenata nelegalno izdavao putovnice. Kad bi ih uhvatila policija, oni bi nakon puštanja dolazili u BiH po nove dokumente i vraćali se u Francusku, Belgiju, Španjolsku, Italiju i Hrvatsku, dok su djeca žrtava ostajala u BiH.
Na ovaj način osumnjičeni su samo od početka 2012. do lipnja 2015. "zaradili" više od milijun i pol maraka, tvrde u Tužiteljstvu.
- Vođa Elvis Salčinović se tereti da je iskorištavao suprugu Sabahetu Hamidović. Od Ramiza i Fadile Hamidović je dobio njihovu kćer Lauru koju je poslao u Francusku džepariti zajedno sa Šarlot Hadžović i Sabahetom Hamidović. Tako je Sabaheta preko Western uniona Elvisu prebacila 81.685 eura. Denis Hamidović je tjerao nevjenčanu ženu Šarlot Hadžović krasti kako bi on imao novca za kupovinu novog automobila. Nakon što je ona završila u bolnici, Denis ju je tjerao da na svoju odgovornost izađe i nastavi s "poslom". Za ovo i druge poslove osumnjičenih francuska policija je doznala prisluškivanjem telefona osumnjičenih. Toni Hamidović je na džeparenje prisiljavao nevjenčane supruge Maddalenu Čizmić zvanu Manda i Alisu zvanu Vala. Zabilježeni su razgovori iz kojih se vidi da je Toni tukao Maddalenu i Alisu, zbog čega je ona pobjegla od njega. Čizmićeva je iz Francuske poslala preko 99.000 eura Tonijevoj nevjenčanoj supruzi Lamiji Mukić- navodi se, uz ostalu, u obimnoj optužnici,
Senad Dupovac, odvjetnik Denisa Hamidovića, govorio je da njegov branjenik prije nije bio osuđivan, te da se osnovana sumnja da je počinio kaznena djela bazira samo na presretnutim razgovorima i da nema dokaza da je primio neki novac. Dupovac je rekao i to da se Denis Hamidović bavi skupljanjem starog željeza. Potom je naglasio da je Velid Hamdičević ranije radio u policiji u Zenici, a potom otišao u diplomaciju, gdje je izazvao skandal jer je umješan u kriminal oko prodavanja putovnica.
'Prljavi' diplomata
- Ako je i bilo organizirane skupine koja je činila kaznena djela, onda je, s obzirom na funkciju koju je obavljao i ovlasti koje je imao, vođa te skupine mogao biti samo konzul Hamdičević, jer je on Romima omogućio boravak u Francuskoj, rekao je Dupovac, dodajući da je čudno da za njega Tužiteljstvo ne traži pritvor.
On je naglašavao da osumnjičeni Romi nisu imali plaću od 3.000 eura, kao Hamdičević, stranačku knjižicu, na raspolaganju vozača i službeno vozilo, niz diplomatskih beneficija, niti im djeca pohađaju privatne škole. Ravnopravnost osumnjičenih Roma u odnosu na Hamdičevića ogleda se u tome da su za Hamdičevića odmah tražene samo mjere zabrane. Ovaj diplomata se, inače, u međuvremenu nagodio u visini kazne od godinu dana, što je vjerojatno već namirio novčanim iznosom od 36.000 maraka te tako neće ni dana provesti iza rešetaka.
