Mislim da je malo tko pred sebe stavio potrebu koju nam je u svojoj majčinskoj brizi i ljubavi zaželjela Gospa u zadnjoj poruci Mirjani od 2. 01. 2015.: RADITI NA ČISTOM SRCU ISPUNJENOM SPOZNAJOM ISTINE.
Kroz filozofiju i religiju ljudi oduvijek tragaju za ISTINOM. Definicija kaže da je „istina spoznaja situacije koja odgovara stvarnosti“. Tko od nas ne bi želio imati spoznaju situacije koja odgovara stvarnosti? Posebno danas kad nam se preko svih izvora informiranja prikazane situacije selekcioniraju ili iskrivljuju onako kako paše političarima na vlasti sa ciljem iskrivljavanja istine i oblikovanja spoznaje ljudi onako kako paše nečijim interesima. Nismo niti svjesni koliko samo zapravo izmanipulirani jer od onoga što vidimo i od onoga što nam se prikazuje i prezentira – vrlo je malo istine! Postoje i studije koje pokazuju kako se prave vijesti ili fotografije na način da se iskrive i falsificiraju, da se u njima ono nebitno istakne kao udarna vijest, a pravi događaj da se zataška ili relativizira. Da i ne govorim o majstorstvima blaćenja, iskopavanja skandala i širenja dezinformacija u težnji da se određene osobe „opasne po sistem“ diskreditira i sruši, kao i o majstorstvima uzdizanja i prikazivanja onih koji su favorizirani od elite društva, najčešće zbog svog liberalnog, antiklerikalnog, ljevičarskog i modernističkog pogleda na društvenu zbiljnost.
Pogledajte samo komentatore, političke analitičare, ili voditelje u našim različitim TV emisijama. Većinom su to isti ljudi iz istog ljevičarskog miljea, bivši članovi SKJ ili oni čiji su roditelji bili u tom istom SKJ ili barem u partizanima. I uvijek se zalažu za iste vrijednosti jednakosti, tolerancije, uzdizanja gay kulture i seksualne slobode, liberalizma,… a gnušaju se na sve nacionalno, domoljubno, katoličko, konzervativno, obiteljsko…
U danom im obilnom medijskom prostoru, ponavljaju i ponavljaju svoje laži, dok na kraju u spoznajama naivnih slušatelja sve te laži ne postanu jedina mjerodavna istina. I ta iskrivljena spoznaja postaje jedina stvarnost jer se polako gubi ono što je stvarnost zapravo.
Borba protiv istine vodi se na svakom koraku. I sama Gospa kaže „Vama se nude mnoge lažne istine.“ Lažne istine uvriježenih vrijednosti, npr. LJEPOTE. Dajem jedan primjer: neki dan na TV-u velika reklama: krupni plan lica djevojke, muškobanjaste, kratko ošišane, prepune tetovaža i pirsinga i natpis pokraj nje: ljepota je osobna stvar. Čista laž!!! Ljepota nikako nije relativna niti osobna stvar. Aristotel definira ljepotu kao koncept koji se ostvari kada svi dijelovi djeluju u harmoniji tako da nijedan dio ne privuče nepotrebnu pažnju samo na sebe. A osnovne forme ljepote su red, simetrija i proporcionalnost. (usp. „Metafizika“, knjiga XIII) Postoje dakle forme i zakonitosti koje neki predmet ili osoba trebaju imati da bi se reklo da je lijepo. Cilj ove laži je očigledno izrugivanje i izbjegavanje svakog mjerila, svake vjerodostojnosti, svakog zdravog razuma. Mladi čovjek koji takvu reklamu konstantno gleda na televiziji ima svako pokriće da se pred svojim roditeljem pojavi unakažen tetovažama, izbrijanostima, raščupanostima i pirsinzima s objašnjenjem da je to njemu cool i lijepo jer je to njegova istina. Istina da je to ružno, protuprirodno i štetno bit će proglašena konzervativnom zaostalošću. Uzmimo za primjer cjelokupnu umjetnost – i tu se izgubio kriterij lijepoga, skladnoga i nadasve otvarajućeg za Ljepotu i Istinu. Svako smeće se proglašava umjetnošću ako to nekome odgovara. Povezanost istine i ljepote upravo je vidljiva u definiciji osnovnog motiva i svrhe umjetnosti koju nam je ponudio Papa emeritus Benedikt XVI. obraćajući se umjetnicima: „…nikada ne odjeljujte umjetničku kreativnost od istine i ljubavi; ne tražite nikada ljepotu daleko od istine i ljubavi, već bogatstvom svoje genijalnosti, svoga kreativnog zanosa, budite uvijek, hrabro, tražitelji istine i svjedoci ljubavi. Učinite da u vašim djelima sjaji istina i to na takav način da njihova ljepota u očima i u srcu onoga tko ih razmatra pobudi čežnju i potrebu svoj život učiniti lijepim i istinitim.“ (4. srpnja 2011.) a Aristotel
Nadalje, iskrivljuju se pojmovi DOBRA I ZLA. Učili su nas na fakultetu o važnosti mitova, mitskog jezika koje je čovječanstvo kroz generacije stvaralo kako bi novim generacijama objasnilo zakonitosti i mehanizme ponašanja u najvećoj bitci postojanja čiji smo i mi učesnici: bitci između dobra i zla. Danas se mitovi više ne pričaju, većina ih se zaboravila ili se iskopava na svijetlo kroz filmove i serije, u kojima ih se iskrivljuje i obrće. To najviše vidimo u bajkama kroz koje bi djeca trebala usvojiti svoje prve spoznaje dobra i zla, naučiti kako se zlo samouništava ili pobjeđuje te kako se dobro isplati i na kraju pobjeđuje. Nove, raskošno ekranizirane bajke relativizirale su i iskrivile sve ono u što su jadna djeca do jučer vjerovala i što smo im usađivali kao trajne vrijednosti za koje se isplati živjeti. Kao primjer navest ću zadnji, najnoviji film iz Disneyeve produkcije: „U šumi (Into the Woods)“. Film ruši ustroj klasičnih bajki braće Grimm na kojima smo kao djeca odrasli, i smješta radnju filma u neki njihov alternativni svijet u kojima se priče i likovi iz nekoliko bajki (poput Crvenkapice, Zlatokose i Pepeljuge) isprepliću i prikazuju na potpuno drugačiji način. Tako upoznajemo Crvenkapicu kao drsku lopovicu, Pepeljugu kao neodlučnu „gnjavatoricu“, Princa kao ljepotana, koji baš i nije previše ozbiljan, ni bistar... I što ovakve poruke i karakterizacije likova mogu stvoriti u dječjim glavama koje su iz klasičnih pričala dobijale pozitivne i edukativne naputke o ispravnom ponašanju, skromnosti, poštenju, unutarnjoj ljepoti, požrtvovnosti… Sigurno ništa dobro, jer su im se sada sve ove vrijednosti izokrenule!!!
Najgori rat protiv istine je čini mi se po pitanju MORALA, VJERE I BIBLIJE. Svim silama se žele relativizirati katolički stavovi o celibatu, o nerazrješivosti braka, o počelima svijeta i evolucije, o pravima obitelji kao zajednici muškarca i žene… Preokreće se i cijela Biblijska povijest, Božja riječ, likovi koji su stoljećima bili stupovi vjere i glasnici Božjeg milosrđa u najnovijim Hollywoodskim ekranizacijama najčešće rađenim od režisera koji su deklarirani ateisti i agnostici (usp. Darren Arnofsy i njegov film „Noah“ i Ridley Scott i njegov film „Exodus“) postaju karikature: nekakvi vjerski fanatici (Noah) ili šizofreničari (Mojsije). Najstrašnije je što se izvrću i iskrivljuju načela vjere i Boga (pali anđeli služe čovjeku, dok Bog postaje nemilosrdan, onaj koji kažnjava, zatire, neoprašta, hirovit, srdit i osvetoljubiv). Čovjek se opet uvodi kao mjerilo stvarnosti i istine. Da je sve to dio smišljenog plana govori i činjenica da se sa filmovima „Noah“ i „Egzodus“ pojavio jedan novi, dosad neviđeni trend; više se ne rade polarno suprotni beskompromisno kršćanski i beskompromisno prema kršćanstvu izrugujući filmovi. Na scenu su stupili filmovi koji tobože racionaliziraju, demitologiziraju, naturaliziraju i humaniziraju Sveto Pismo ne bi li srušili njegovu, tobože upitnu, vjerodostojnost, transcendentnost, bogoduhost. Tako Ridley Scott već priprema novi film, o kralju Davidu. U pripremi je i još jedan film o Mojsiju Anga Leeja, film „Marija, majka Kristova“, film o Kainu i Abelu (Will Smith), o Ponciju Pilatu (Brad Pitt) i nova inačica „Ben Hura“. Koliko će ovi filmovi biti vjerni biblijskom predlošku i u ljubavi tražiti istinu ako se već sada zna da su im režiseri ljudi bez vjere ili ljudi upleteni u okultne sfere. Sve je to dakle samo mašinerija koja namjerno i smišljeno sve radi da bi se pomutila percepcija istinske stvarnosti, Istine o Bogu, svijetu i čovjeku koja nam je objavljena u Svetom pismu.“
Mislim da nam ne treba više primjera jer gdje god se okrenemo, od obitelji, škole, odgoja i obrazovanja, politike, ekonomije… sve je teže naći Istinu i sve je teže djelovati u Istini. Puštaju nam i hipnotiziraju nas nekim poluistinama, nakrivljenim i iskrivljenim istinama, kako bi polako, polako potpuno izgubili osjećaj za istinitu istinu koja odgovara stvarnosti. Bez istine nismo na pravom Putu jer je samo Isus put, istina i život, a Božja riječ svijetlo na toj stazi. To i Gospa kaže kad nas majčinski, zabrinuta za svoju djecu, uči ne upasti u zamke laži i lašca od početka. Poučava nas kako nadvladati laž: srcem očišćenim postom, molitvom, pokorom i evanđeljem. Uči nas da je „to jedina istina i to je istina koju vam je moj Sin ostavio. Ne trebate je puno razmatrati. Od vas se traži, kao što sam i ja radila, da ljubite i dajete. Djeco moja, ako ljubite vaše srce će biti dom mome Sinu i meni, a riječi moga Sina vodilja u vašem životu.“ (poruka Mirjani od 2. 01. 2015.)
Ove će godine izgleda najteži zadatak pred svima nama, Gospinim apostolima, biti borba za istinu i hod u Istini. Nek nam je sam Bog, izvor i počelo svake istine, na pomoći!
