Svi iščekujemo nekakav konačni rasplet događaja, nekakvu odluku ili rješenje koje bi konačno odredilo njegov status. Kao i obično, ispada da o Međugorju uvijek bolje znaju oni koji su daleko od njega. Tako i sada najnovije informacije doznajemo iz razgovora koji je kolumnist Večernjeg lista Darko Pavičić, poznat kao osobit poznavatelj vatikanske diplomacije i govora pape i Crkve, izrekao u razgovoru za portal Direktno. On kaže: "Papa je dobio izvješće mons. Henryka Hosera, koje je izrazito pozitivno prema Međugorju, na čelu Kongregacije za nauk vjere više nije kardinal Muller, koji je bio žestoki protivnik Međugorja, komisija koju je vodio kardinal Ruini završila je s radom i vatikanist Torinelli objavio je da je utvrdila da je prvih sedam dana ukazanja autentično... Sve to ide u prilog Međugorju. Tornielli je objavio i da je komisija predložila da se Međugorje proglasi tzv. pontifikalnim svetištem. Dakle, njime bi se upravljalo iz Vatikana i na taj bi način bilo izuzeto iz sadašnjih okvira". I Darko Pavičić također vjeruje kako su „pred Međugorjem dobri dani.“
To da dolaze „dobri dani“ što se tiče svjetske razine i razine nekog javnog priznanja, malo mi je teško povjerovati! Iako su mediji opet jako pozitivno popratili papin blagoslov albanskom kardinalu Ernestu Simoniju Troshaniju, koji je prije odlaska na Mladifest u Međugorje otišao njemu po blagoslov, a papa Franjo ga je blagoslovio i otpravio riječima: 'Idi i navijesti im Radosnu vijest!', čisto mi je sumnjivo da će duh laži propustiti nešto što je danas jedno od najvažnijih izvora Božje milosti, mjesto na kojem Marija stvara i uzdiže pravu Božju crkvu – crkvu srca kojoj je glavni temelj Euharistija i marijanska pobožnost. Logici i duhu svijeta ne odgovara Božji duh. Ta sam Isus nas u Evanđelju podučava kako je svijet i prije progonio proroke, progonili su njega, a kamoli neće sve one koji su njegovi učenici.
To je što se tiče „dobrih vremena“ koja se vide izvana i o kojima obično pišu udžbenici iz povijesti. Ono što je neupitno je da Gospa u Međugorju ne „prestaje raditi na dušama“, ne prestaje „govoriti u srcima“, ne prestaje „izlijevati u srca Božji mir“. I svaki se put iznenadim koliko kod svake osobe djeluje različito, koliko svatko tko dođe u Međugorje, uoči, iskusi i doživi neki drugi vid Božje sveobuhvatnosti, različitosti i intimnog prepoznavanja. Navodim vam stoga konkretne primjere doživljenih iskustava različitih hodočasnika - sudionika međugorskih seminara - čija sam iskustva bilježila za župne novine Glasnik Mira.
SEMINAR ZA ORGANIZATORE HODOČAŠĆA… (27. 02. – 3.03. 2017.):
GERARD JAGU, Francuska U Međugorje dolazi od 1985. godine. Vodi turističku agenciju 3 Blancheurs u Nantesu u Francuskoj koja organizira hodočašća u sva svjetska svetišta. Ipak, Gerard kaže da se nigdje ne osjeća tako dobro kao u Međugorju koje je za njega njegova „duhovna kuća“. Sudjelovao je na prvom Seminaru za vodiče 1994. godine i za njega su ovi seminari jedna konstanta u životu. Kroz sve ove godine primjećuje kako i seminari zajedno s ljudima sazrijevaju.
SEMINAR ZA ŽIVOT (24. – 27. 05. 2017.):
VINETA PORINA iz Latvije, po struci sociolingvista i političar. Do prošle godine je bila član Parlamenta, a sada je jedan od kandidata za izbore.
Prvi sam put na seminaru za život ovakvog tipa. Prošle godine sam bila u Rigi (glavni grad Latvije) gdje se održavala godišnja svjetska PRO-LIFE konferencija na kojoj su bili izaslanici iz Engleske, Poljske, Amerike i Austrije. Na ovaj su me seminar pozvale članice Zajednice Svjetlo Marijino i okupila sam grupu od nas osam (jedan svećenik i 7 pro-life aktivista). Oduševljena sam sa fra Antom Vučkovićem. Pravo ga je zadovoljstvo slušati. Također mi odgovara Međugorje kao mjesto molitve. Na početku sam bila iznenađena načinom vođenja seminara jer sam očekivala već standardnu pro-life tematiku (informacije o štetnosti abortusa, podrška ženama, borba za pro-life zakone), dok nisam shvatila kako ovaj seminar više vodi do osobne unutarnje promjene. Ako se ja kao liječnik, političar, lingvist iznutra promijenim, iznutra uspostavim mir – onda ću ga moći nositi i u ono čime se bavim!
SEMINAR ZA SVEĆENIKE (3. – 8. 07. 2017.):
MICHAL FEDIČ, Slovačka, župa Cejkov: Na Seminaru za svećenike sam već 12. put. Dolazim zbog mira u svojoj duši, ali i da se ispunim Božjom snagom i milošću kako bih mogao biti bolji svećenik i kanal za ove Božje milosti svojim župljanima. Osjećam kako ovdje nalazim snagu za služenje i život za cijelu narednu godinu i imam osjećaj da kad bih propustio doći na seminar, da ne bih imao snagu za vršenje svoje svećeničke dužnosti. Kao što su drugi ljudi ovisni o cigaretama, alkoholu ili drogi, ja sam eto „ovisnik o Međugorju!“ Trudim se organizirati i Hodočašća za župljane i do sada sam doveo ovdje oko 400-500 ljudi. Nakon hodočašća, još barem 3 mjeseca ljudi u svom srcu osjećaju plodove mira. Također imam iskustvo i uslišane molitve, jer su 2 bračna para iz moje župe koja, prema medicinskim dokazima nisu mogli imati djecu, nakon što sam molimo za njih na Križevcu, nakon povratka kući zanijeli i dobili djecu. Tako da bez obzira na službena proglašenja o tome da li se ovdje Gospa ukazuje ili ne, moju vjeru u njezinu prisutnost ništa ne može poljuljati.
Don VJEKOSLAV ĐAPIĆ, Hrvatska, župnik u župama Dramalj i Tribalj (Riječka nadbiskupija), Don Vjekoslav je nakon pravničke karijere napravio potpuni zaokret u svom životu. Na jasan Božji poziv u 33. godini se odlučuje za studij teologije, ulazi u Euharistijsku zajednicu “Srca Isusova i Marijina“ i 2005. godine, u svojoj 39 godini biva zaređen za svećenika. Danas je župnik te sudac crkveno – ženidbenog suda u Rijeci. O Seminaru za svećenike kaže ovako: „Ja živim za ove duhovne vježbe – za ovu Gospinu školu. Volim Međugorje i ono je za mene posebno mjesto na kojem se tako snažno osjeća Gospina blizina koja nas tako blago usmjerava prema centru: Isusu i Euharistiji, življenju Božje riječi. Također je ovo vrijeme za nas „festa zajedništva“ jer se nalazimo svi iz naše zajednice ali i zajedno sa drugim svećenicima. Posebno sam zahvalan za ljubav obitelji koje nas primaju. Takva ljubav prema Gospi i prema svećenicima ne može se naći u drugim svetištima.“
FESTIVAL MLADIH (1. – 6. 08. 2017.):
PARFAITE GAGOUN (Camerun) Vrlo sam sretna što mogu biti ovdje na Mladifestu, jer biti ovdje doista je blagoslov. Ovdje se osjećam kao kod kuće. U Međugorju sam iskusila izljev Duha Svetoga, obraćenje i poziv služiti Crkvi. Osjećam kako nam Isus ovdje daje pravu radost i mir koji traju. Kad sam bila prvi put u Međugorju Gospa mi je udijelila svoj 1. poklon: naime nakon povratka kući otkrila sam kako mi je iz srca nestala žalost koju sam nosila duboko u srcu. Od tada se trudim doći svake godine i pokušavam pozvati što više ljudi da dođe– ali i tu mi je Gospa pokazala kako ne trebam pozivati „ustima“, nego „molitvom“ – moleći za njih, pozivati ljude. I to se vidi u konkretnim brojkama: 2015. godine došlo nas je 25, a ove godine tu sam sa 72 ljudi.
FELIX LEMINEN (Finska) Prvi sam put i u Međugorju i na Mladifestu. Iz Luteranske vjere sam se prije dvije godine obratio na katoličanstvo. Stoga je za mene sada najdublje iskustvo vidjeti toliko puno katolika zajedno kako slave sv. Misu. I možda je ovo prvi put kako počinjem razumijevati ulogu B.D. Marije u Crkvi jer osjećam koliko je Marija povezana s Isusom, pa stoga koliko se mi približimo Mariji, toliko se približimo i Isusu. Ona nas njemu vodi. Također osjećam koliko je ovo vrijeme potrebno za moju osobnu izgradnju. U Finskoj ima malo katolika, puno je drugih vjera, pa je potrebna jedna snažna evangelizacija. U Finskoj su nam potrebni ljudi koji će s ljubavlju reći ljudima kako postoji Bog koji ih ljubi! Želio bih da me Gospa spremi za ovu misiju!
ZAKLJUČAK
Evo, već ovo malo svjedočanstava pokazuje kako u Međugorju svatko dobije ono što mu treba. Uz minimalnu ljudsku pomoć, Gospina prisutnost, koja se očituje u ozračju molitve i nadnaravnog mira – dotiče svakoga. I dok ovaj svijet slavi različitost i slobodu – a čovjek nikad nije bio zarobljeniji, kloniraniji, izgledom i modom potpuno jednoobrazan - dotle Gospa u Međugorju pomaže svakome biti ono što u Božjem planu treba biti: jedinstven i neponovljiv. I dokle god tako bude, bilo Međugorje priznato ili ne, pred nama su DOBRI DANI!
Paula Tomić/medjugorje-info.com
