Sve nas je nosilo neko adrenalinsko iščekivanje u duhu i tijelu. S Božićem i blagdanima sve se ispunilo, upalilo, osvijetlilo, pa bogme i pojelo i popilo. Sad kad pšenica počinje već lagano žutjeti, iglice sa bora opadati po podu, mahovina na jaslicama sušiti se, a božićne zvijezde venuti... predstoji nam povratak u svakodnevne obaveze. Kako dalje, poučava nas Gospa u svojoj zadnjoj poruci od 25. 12. 2014.
Vjerojatno smo svi čitajući zadnju, Božićnu Gospinu poruku ostali malo razočarani. Kao nije nam ništa novo rekla!!!! Uvijek isti poziv na molitvu i klanjanje iz kojih će nam doći radost i mir. Ali, ako malo dublje analiziramo protekle dane, vidjet ćemo da nam je Gospa, onako majčinski, dala savjet koji nam, vjerujem svima baš sada odgovara. Evo zašto: advent je nekako u sebi nosio duh odricanja i discipline. Bilo je tako normalno izmoliti obiteljsku krunicu prije spavanja, bilo je tako prirodno svaki dan odreći se nečega ili bar na pameti imati podsjetnik o umjerenosti, suzdržavanju, samokontroli... Božić i blagdani kao da su otvorili neku zatvorenu branu, i sad su sve neumjerenosti izašle van. A s njima i nedostatak molitve, žrtve i klanjanja. Plodovi toga su umor i tupost i neka bezvoljnost. I to nas odmah čini nezadovoljnima u sebi, a onda i nezadovoljnima oko sebe.
Zato, hvala ti Majko što nas podsjećaš da se trebamo vratiti duhu Adventa, duhu iščekivanja Božjeg dolaska i Božje prisutnosti. Jer naše duše trebaju Boga svaki dan. Svaki dan bi trebao biti hod u kojem se Bog u nama rađa, a naš stari čovjek se u Njemu smanjuje. Za predstojeću godinu najavljuju već mnoštvo kataklizmi, klimatskih nepogoda, političkih previranja, svjetskih i lokalnih ratova... Ako ih mislimo preživjeti i proživjeti sa mirom i radošću u srcu, vrijeme je da se vratimo molitvi i klanjanju
