Pa zamislite samo jednu sobu u kojoj vlada polumrak ili tama. Što se u toj sobi nalazi i u kakvom je stanju ne znamo. Možemo samo zamišljati i živjeti u neznanju, pipajući i posrćući oko stvari. Ako u sobu dovedemo svjetlo, vidjet ćemo je kakva uistinu jest. Ono što se u njoj nalazi, u kakvom je stanju, čisto ili prljavo, slomljeno ili cijelo, u redu ili u neredu. I ako poslije ponovno ugasimo svjetlo, naš život u toj mračnoj sobi nikada više neće biti isti jer smo je vidjeli obasjanu i svjetlo nam je pokazalo na čemu smo. Sad znamo kakvo je što, da je nešto prljavo, ili zgužvano ili prosuto ili puklo… Na nama ostaje praviti se da ne znamo u kakvom kaosu živimo ili pokušati nešto mijenjati uvođenjem sve većeg svijetla.
Ista se stvar događa kad duša upozna Isusa. Božanska svjetlost obasja prostor duše i osoba postaje svjesna onoga što valja, odnosno onoga što ne valja. I nema više povratka. Ne može više žmiriti na grijeh ili na ono što nije dobro jer sada zna. Spoznala je.
Zato je svjetlo opasno. Jer ono otkriva ono što nije u redu. I tjera te na mijenjanje. Onda moraš hodati i tražiti još više svjetla. Zato svi ljudi ne žele svjetlo. Ne žele ga oni kojima je preteško prihvatiti da su njihova djela pogrešna, da žive u grijehu, da im je prljavo… Svjetlo ne žele oni kojima je dobro tako posrtati u polutami hineći nesvjesnost oko toga u kakvom je stanju prostor njihove duše: ne žele pokrpati svoju posteljinu ili je oprati, popraviti namještaj, oprati prozore, suđe… Njima je lakše biti u tami i praviti se da nema nereda, nego taj nered polako početi pospremati, mijenjati, osvježavati…
Svjetlost je opasna, jer ona otkriva stanje tvog srca, tvoga svijeta, tvojih svjetonazora… Pokazuje ti tvoje greške i zablude, pokazuje ti čemu trebaš težiti… A to nije jednostavno. To traži svakodnevni rad na sebi, samodisciplinu, odricanje od požuda i užitaka, odricanje od grijeha, izlazak iz vrijednosti i zakona svijeta… O ne, Svjetlost je vrlo zahtjevna! Svjetlost ti pokazuje ono na što si pozvan biti, za što si stvoren: da i ti postaneš dijete Svijetla. A to znači da iz sebe moraš odagnati svaku tamu (grijeh).
Zato sv. Ivan apostol kaže: „Svjetlost je došla na svijet, ali ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost jer djela im bijahu zla. Uistinu, tko god čini zlo, mrzi svjetlost i ne dolazi k svjetlosti da se ne razotkriju djela njegova; a tko čini istinu, dolazi k svjetlosti nek' bude bjelodano da su djela njegova u Bogu učinjena." (Iv 3, 19-21
Danas je posebno teško prihvatiti Isusa kao svjetlo. Zato što ga ima sve manje. Ima sve manje ljudi koji svijetle Isusom. Ima sve manje mjesta koja svijetle Isusovom Istinom. Gube se orijentiri. Znakovi. Tama je naizgled uspjela i svjetlo učiniti sivim.
Švicarski pisac i filozof Max Picard u svom djelu "Bijeg od Boga" to sivilo svijeta vidi ovako: "U svakom dobu čovjek je bježao od Boga. Ono što razlikuje današnji bijeg od svih ostalih bjekstava je slijedeće: jednom je Vjera bila univerzalna i prije osobne vjere. Postojao je objektivni svijet Vjere, dok se je Bijeg ostvarivao individualno. To je pojedinac činio činom osobne odluke. Danas je sve suprotno. Više ne postoji objektivni svijet Vjere; Vjeru treba iznova ostvarivati, iz trenutka u trenutak, kroz osobne odluke, odvajajući se individualno od stanja Bijega. Danas je Bijeg stvarnost, a ne Vjera. Svaka situacija danas je stanje Bijega jer sve i postoji samo kao neki veliki oblik Bijega od Boga."
Uistinu, danas ne samo da je cijeli svijet u bijegu od Boga, nego se to stanje bijega proglašava normalnim. Ta tama se proglašava svjetlom. I to je najveća prijevara zloga. Zli polako želi vratiti svijet u tamu, grijeh i bezakonje.
Gospa vidi ovu nadolazeću tamu. I zato joj preostaje samo jedno: jasno i glasno reći da je „svijet potreban Isusa“. Baš kao i u Isusovo vrijeme nema više hoda u mnoštvu, u masama. Tama polako sve izjeda i stvara svoje sinove tame. U hodu za Isusom, za svjetlom, ostaju pojedinci. Šačica apostola. Oni koji su povezani s Gospom, jer ona daje Isusa, koji svijetli svojim mirom. (usp.
„Nosim vam mog sina Isusa da vaša srca ispuni mirom jer on je mir. Dječice, tražite Isusa u tišini vašeg srca da se rodi iznova.“ 25. 12. 2023.)
Gospa nas uči kako ćemo u tami svijeta naučiti pronaći Isusa: On se nalazi u tišini naših srca. I otkriva se molitvom. (usp. …tražite ga preko molitve jer on se daje svakodnevno svakome od vas.“
Na neki način i Gospa nam u ovoj zadnjoj poruci kazuje kako je ovo nadolazeće vrijeme, vrijeme osobnih odluka i osobnog susreta s Isusom, tj. individualnog odvajanja od kolektivnog stanja Bijega od Boga. Nema više oslanjanja na druge, kopiranja drugih, traženja isprika… Svako će sve više hodati sam. Kao što je i Isus sam ostao pred svojim križem. I sam na njemu bio raspet. Svatko će od nas biti ostavljen sam pred svojim križem. I svatko će morati odlučiti hoće li slijediti Svijetlo do kraja, ili će napraviti korak natrag u tamu.
Za sada budimo zahvalni, jer nam se Isus još uvijek svakodnevno daje kroz svete sakramente, a prati nas i Njegov blagoslov.
Paula Tomić – Glasnik Mira 1/2024
