I Gospa sama moli za njih, blagoslivlja ih i traži od nas da se za njih molimo. (usp. „Na poseban način moje Majčinsko srce ljubi pastire. Molite za njihove blagoslovljene ruke.“ 2. 09. 2016.)
To nam može izgledati čudno samo onda ako nismo svjesni važnosti svećeničkog poziva koji je neodvojivo povezan sa pozivom nas laika. Mi smo naime kraljevsko svećenstvo (usp. „A vi ste rod izabrani, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod stečeni da naviještate silna djela Onoga koji vas iz tame pozva k divnom svjetlu svojemu.“ 1. Pet 2,9) Poslani smo da budemo sol zemlje i svijetlo svijeta, a cilj nam je "Kraljevstvo Božje, koje je započeto na zemlji od samoga Boga i koje treba da se dalje širi, dok ga na kraju vremenâ Bog ne dovede dosavršenosti". (usp KKC 782)
U tom svom svećeničkom, kraljevskom i proročkom poslanju, neotuđivo smo povezani sa ministerijalnim svećeništvom – Isusovim svećenicima koji, kroz snagu sakramenata koji su im podijeljeni, preko svojih blagoslovljenih i posvećenih ruku, blagoslivljaju i posvećuju i svaki naš poziv i poslanje.
U svakodnevnom, mirnom životu možda puno ne razmišljamo o svećenicima, ali znam da kad nam postane teško, kad se suočimo s nekim problemom, bolešću, križem, a posebno s nekim psihičkim ili duhovnim poteškoćama – itekako osjećamo potrebu za kvalitetnim dušobrižnikom koji će nam razgovorom, savjetom ili molitvom pojasniti put, otkloniti prijetnju i voditi nas prema oslobođenju. Tek kad nam zagusti, otkrijemo koliko je teško naći DOBROG SVEĆENIKA!
Upravo zato jer su tako važni, protiv svećenika i posvećenih osoba vodi se pravi duhovni i medijski rat – sve u cilju da ih se što više diskreditira, moralno uništi ili tjelesno ubije.
Kako to? Mi kršćani vjerujemo da kada Bog Stvoritelj poziva neku osobu u postojanje – u život, na temelju toga njegovog nauma temelji se i Božji plan sa tom osobom. Dakle, u trenutku začeća, svatko od nas dobiva i neku svoju vlastitu misiju, poslanje ili poziv. Nažalost i Sotona može vidjeti na što Bog poziva dotičnu dušu, i ako vidi da je ta duša posebna i važna u Božjem planu spasenja, poduzima sve da do rođenja takve osobe i ne dođe. Najčešće stavlja roditelje na kušnju da im to dijete bude neželjeno, neplanirano i nudi im rješenje abortusa… Ili i nakon rođenja čini sve da se preko problema i bolesti u obitelji život tog djeteta oteža i uništi.
Osobno sam čula dosta svjedočanstava samih svećenika i posvećenih osoba o tome kako ih njihovi roditelji nisu željeli niti planirali, a onda su ipak čudom i Božjom voljom došli na svijet da ga kroz svoju posvećenost posvećuju. Jedno takvo svjedočanstvo čula sam neki dan i željela bih ga podijeliti s vama, kako bi si svi još jednom osvijestili koliko je velik naš Bog!
Svećenik N.N. došao je u Međugorje kao pratitelj jedne talijanske grupe hodočasnika. Završava neki teološki doktorat u Rimu, a inače je porijeklom iz Brazila, točnije iz Sao Paola. Potječe iz jedne jako siromašne obitelji koja je živjela u tamošnjoj sirotinjskoj četvrti tzv. favelama. Budući da je otac dobio malo bolje plaćeni posao u unutrašnjosti Brazila, obitelj se preselila. Ali s dolaskom novaca, došao je i nered u obitelj: očevi izlasci, druge žene, alkohol… U takvom stanju, uz prvo dvoje djece, žena je zatrudnila i s trećim djetetom… Gledajući svoju mizernu bračnu situaciju, nije se osjećala ohrabreno donijeti ovo novo dijete na svijet. Otišla je liječniku te dogovorila abortus. Nakon primljene injekcije koja je trebala ubiti dijete, liječnik ju je poslao kući… Umjesto toga - kaže ovaj svećenik sa suzama u očima – evo me tu pred vama!!! I nastavlja, kako si majka nije nikada oprostila to što ga je željela pobaciti. Uvijek kad bi ga gledala, počela bi plakati i svima bi govorila: „Ovo je moj sin, kojega sam ja abortirala!“ Tek u trenutku svećeničkog ređenja, ova bol i žal iz majčinog srca je nestao – završava ovaj svećenik svoju priču!
I dok se po portalima često viđaju članci koji predviđaju početak Apokalipse za nas je samo važno znati – da će nam bez svetih svećenika biti teško proći kroz sve dane našega života, jer za nas baš svaki slijedeći dan, može biti posljednji. Zato probudimo se i počnimo moliti za svećenike – onako kako nas Gospa svakodnevno poziva: „Draga djeco, iznova, majčinski vas molim, molite za izabranike moga Sina, za njihove blagoslovljene ruke, za svoje pastire, da mogu propovijedati moga Sina sa što više ljubavi i tako činiti obraćenja. Hvala vam.” (2. 08. 2016.)
Paula Tomić/medjugorje-info.com
