Zarobljeni smo u mrežu televizije, serija, filmova, propagandnih poruka… Postali smo ovisni o informacijama, slikama, trendovima… Glasovi, priče, slova, riječi, glazba… ne znamo više živjeti u tišini. Tišina za nas postaje praznina umjesto mjesto susreta sa sobom i sa Bogom. Živeći na tako uzburkanom moru svih mogućih valova koji nas žele začarati poput sirena koje su svojom pjesmom mamile mornare da se nasukaju na hridi i mi se nasukavamo na lažne istine i lažni sjaj stvari i događaja oko nas.
Lažljivi glasovi
Nije slučajno da nas Gospa upravo u zadnjoj poruci Mirjani upozorava „Djeco moja ,ne vjerujte lažljivim glasovima koji vam govore o lažnim stvarima, lažnom sjaju.“ (2. 02. 2018.) A laži je tako puno oko nas. Nismo niti svjesni kako malo po malo oblikuju naša viđenja sebe, stvarnosti oko nas, kako mijenjaju naše stavove o „davnim i naravnim istinama“, pa se i mi prilagođavamo svemu onome što postaje normalno, tolerantno, u trendu. Laži proizvode u nama i neke čudne ideje i želje koje dolaze iz virtualne stvarnosti najnovijih filmova koji postaju ogledala neke nabrijane budućnosti u kojoj se zapravo gubi čovjek i sve ono što ga obilježava: nježnost, saučešće, brižnost, ljubav i spremnost na žrtvu i samodarivanje. Pred nas, a osobito pred našu mladež, stavljaju se ideali svih mogućih „superjunaka“. Ne znam jeste li zamijetili to sve užurbanije štancanje franšiza o Spidermenu, Kapetanu Americi, Iron Manu, doktoru Strange, u veljači izlazi i najnoviji Crna pantera, pa novi Osvetnici (Avengers) u 5. mj; zatim novi likovi poput Ant Man and the Wasp , te Venom… Ono što im je zajedničko jest to da svi ovi junaci, pa čak i najneviniji Spider-man koji je postao čudesan zbog ugriza radioaktivnog pauka, sada postaju „čudesni“ radi određenih tehničkih spravica koje su ugrađene u njih ili njihove kostime. Pa tako i Spider-Man u najnovijem svom nastavku, a zatim u u Osvetnicima pokazuje čudesna svojstva zahvaljujući novom kostimu te spravicama zvanim "ispaljivači mreže" koje se nalaze na njegovim ručnim zglobovima. Ako nisu nastali kombinacijom čovjeka i stroja, onda su nastali kombinacijom čovjeka i umjetne inteligencije (Vizija) ili čovjeka i izvanzemaljca (Venom).
Možda vam se čini čudno zašto sad sve ovo pišem, ali povod za razmišljanje bila je jedna dokumentarna emisija koju sam nedavno pogledala, naslovljena otprilike ovako: KIBORZI MEĐU NAMA! Uglavnom govorila je o tome koliko je već među nama ljudi koji su postali određeni spojevi kompjutora, tehnike, čipova, telefona i ljudskog tijela – baš poput ovih superheroja čije nam se vrline, moći, snaga i sposobnosti neprestano vrte pred očima. Postoji već i cijela filozofija tzv. TRANSHUMANIZMA - to je međunarodni intelektualni i kulturni pokret koji podržava uporabu novih znanosti i tehnologija za poboljšanje ljudskih mentalnih i fizičkih sposobnosti i prirođenih vještina, te poništenje onoga što se smatra nepoželjnim i nepotrebnim aspektima ljudskog stanja, kao što su glupost, patnja, starenje i neželjena smrt. Transhumanistički mislioci postuliraju da će ljudska bića s vremenom biti transformirana u bića s toliko poboljšanim sposobnostima koja bi opravdala naziv "postčovjek."
Nekako mi se u glavi povezala ova TIHA a UČINKOVITA propaganda nadljudskih sposobnosti kroz filmske likove koje već obožavaju klinci u vrtiću, sa ovim novonastalim trendom zaluđenosti tehnologijom s jedne strane, a s druge strane vidljivom isfrustriranošću i bolesnim društvenim i socijalnim stanjem tih likova iz dokumentarca. Iz vanjskog izgleda tih mladih ljudi prikazanih u dokumentarcu vide se njihovi problemi sa vlastitom seksualnošću, izgledom, puni su pirsinga, tetovaža, pretili i androgini.
Određeni broj znanstvenika se slaže u tvrdnji da je sav ovaj pokret transhumanizma, zapravo pakleni plan kojim se želi uspostaviti KONTROLA ČOVJEČANSTVA.
Vjerujem da ste svi čuli za emisiju NA RUBU ZNANOSTI koju vodi Krešimir Mišak. Za portal Dnevno.hr svojedobno je dao jedan intervju. Ovdje navodim jedno pitanje i njegov odgovor koji točno pojašnjava ono što nam se sprema:
„Mediji budućnosti vrlo vjerojatno idu u interaktivnom i holografskom smjeru. Čovjek pak srlja ka transhumanizmu, poredak korporatizmu, a seksualnost androgenom aspektu. Koja je pozadina ovako neprirodnog napretka?
Pozadina tih stremljenja, kako je ja vidim, jest nametanje mentaliteta roja. To je nešto potpuno suprotno ljudskoj prirodi, sisavcima, pticama, uopće svim bićima koja imaju dar empatije. Njega se želi suzbiti tako da se ljudsko društvo može pretvoriti u jedan divovski mravinjak ili košnicu u kojoj bi svatko bio nebitni atomizirani kotačić. Zato se uništavaju strukture ljudskog društva, od obiteljske (to je cilj promicanja androgenosti), susjedske pa nadalje. U roju nema muških i ženskih, postoje samo radilice i inkubatori gdje se uzgajaju nove jedinke. Ta ideologija stoji u pozadini tzv. 'seksualne revolucije', ali i u pozadini neviđenog tehnološkog razvoja, kojeg ne prati razvoj humanosti i kulture. Ove potonje dvije stvari zapravo su u padu. Društveni inženjeri si u svom odsustvu mudrosti (jer oni su izuzetno inteligentni, ali nimalo mudri jer mudrost dolazi iz empatije) tako zamislili savršeno ljudsko društvo, kao neki kolektivni um i kolektivni organizam, ujednačen i bez iznimaka, koji bi zato bio stabilan. Naravno, apsurd je u tome da se mora uništiti prava ljudska priroda da bi se stvorilo savršeno ljudsko društvo.“
Glasovi istine
Gospa nam, također u svojoj zadnjoj poruci pokazuje koje glasove trebamo slušati. Ona kaže: „Vi se, djeco moja, vratite Pismu.“ (Gospina poruka Mirjani 2. 02. 2018.) Kao da želi reći da ne izgubimo vjeru u ono što nas Božja riječ odvajkada uči. Već više puta u zadnjim porukama Gospa baš inzistira na vjeri. VJERI I LJUBAVI! To su dvije stvari koje najbolje razotkrivaju lažne glasove i lažni sjaj. Trebamo čvrsto vjerovati u ono što nas Pisma uče – a to je prije svega da smo djeca Božja, stvorena na njegovu sliku (znači za zajedništvo, odnos i ljubav). Stvoreni smo upravo kao MUŠKO i ŽENSKO jer se samo kroz različitosti možemo nadopunjavati, diviti se jedno drugom, poštovati i ljubiti. Ljubav se događa uvijek u odnosu prema drugom. Ljubav nije statična, ne postoji ako se ne daje, ne žrtvuje. To nam pokazuje Isus svojim primjerom darivanja života na križu. Pisma nas uče da je čovjek STVORENJE – što znači ograničeno biće – a ne superheroj. Čovjek je potreban Boga, a nije on bog. Pisma nas uče da su baš ljudske nesavršenosti (glupost, bolest, patnja, smrt…) prilike da kroz njih čovjek sazrijeva u svojoj ljudskosti i da se pobožanstvenjuje po ljubavi. Pisma nas uče da mi nismo stvoreni za život na zemlji, nego da je naše Kraljevstvo Nebesko – vječni život u Bogu. Ne trebamo dakle stvarati avatare, „uništavati smrt“ jer tako samo produžavamo svoje izbjeglištvo od Boga. Pisma nas uče i da ništa na ovoj zemlji ne prolazi nekažnjeno. Jednom će se polagati računi za sve zlo i sve dobro koje smo učinili.
Kao što vidimo, ono što nas Pisma uče u potpunosti je suprotno s trendovima svijeta. Sigurno je zato Isus rekao kako nije došao donijeti mir, nego mač! Ako se želi živjeti po Istini, neminovno se ulazi u rat s laži. Kad kažemo da smo katolici, da smo vjernici – onda to treba značiti da poznajemo i vjerujemo u glas Istine. A on također kaže da ovome svijetu ne trebaju superheroji, nego sveci. Samo sveci ostaju zapisani u knjizi vječnosti i oni mogu, okupani u krvi Jaganjčevoj, zajedno s Jaganjcem otkupljivati (spašavati) ovaj svijet.
Paula Tomić/medjugorje-info.com
