Svijet u kojem živimo sastoji se od vidljive i nevidljive stvarnosti. Nekada davno, dok još nije bilo grijeha, Biblija kaže da su ljudi imali “oči“ za obje ove stvarnosti. Mogli su komunicirati i sa vidljivim i sa nevidljivim svijetom: tako naime razgovaraju s Bogom o „stablu dobra i zla“, razgovaraju sa zmijom koja ih navodi na grijeh, i na kraju skrivaju se od Boga koji je šetao vrtom jer su nakon grijeha spoznali da su „goli“ i Bog ih zato kažnjava i istjeruje iz Raja. Trenutak u kojem su prvi ljudi sagriješili u 3. poglavlju Knjige Postanka opisuje se ovako:
„Zmija bijaše lukavija od sve zvjeradi što je stvori Jahve, Bog. Ona reče ženi: »Zar vam je Bog rekao da ne smijete jesti ni s jednog drveta u vrtu?« Žena odgovori zmiji: »Plodove sa stabala u vrtu smijemo jesti. Samo za plod stabla što je nasred vrta rekao je Bog: ‘Da ga niste jeli! I ne dirajte u nj, da ne umrete!’« Nato će zmija ženi: »Ne, nećete umrijeti! Nego, zna Bog: onog dana kad budete s njega jeli, otvorit će vam se oči, i vi ćete biti kao bogovi koji razlučuju dobro i zlo.« Vidje žena da je stablo dobro za jelo, za oči zamamljivo, a za mudrost poželjno: ubere ploda njegova i pojede. Dade i svom mužu, koji bijaše s njom, pa je i on jeo. Tada se obadvoma otvore oči i upoznaju da su goli. Spletu smokova lišća i naprave sebi pregače.“
Što to znači „Tada se oboma otvore oči i upoznaju da su goli.“? Grijeh nikada ne donosi nešto dobro. Tako ni ovo „otvaranje očiju“ nije neka dobra stvar, nego dapače, označava kako se čovjeku nakon grijeha zatvorila sposobnost gledanja duhovnih stvarnosti što je dovelo do toga da se i ova percepcija zemaljskih stvarnosti „uprljala“. Naime, gubitkom duhovne dimenzije, ostao je čovjek u svojoj tjelesnoj golotinji, prepušten niskim strastima, egoizmu i požudama. Biti gol dakle znači biti uskraćen za duhovnu dimenziju života.
Duhovna stvarnost koja nas okružuje
Iako je mi ne vidimo, duhovna stvarnost međutim nije nestala. Ona je svuda oko nas i u nama. Dapače, ona je najčešće i pokretač sve ove vidljive stvarnosti. Jer prava Povijest spasenja ne događa se samo u vremenu, nego još više u duhovnom ratu Boga i sotone za duše ljudi. I puno nekih fizičkih, materijalnih, konkretnih događaja zapravo kriju iza sebe razna duhovna značenja ili duhovne sile.
Jedan od najsvježijih primjera je postavljanje monumentalne rekonstrukcije PALMYRSKOG trijumfalnog slavoluka na Times Squareu u New Yorku i na Trafalgar Squareu u Lononu. Institut za digitalnu arheologiju opravdao je ovu manifestaciju kao „optimističan i konstruktivan odgovor na tekuće prijetnje povijesti i baštini“ jer su naime militanti tzv. Islamske države nedavno u sirijskom gradu Palmiri osim slavoluka uništili i svetilište posvećeno Baal Šaminu i dvije tisuće godina star Belov hram – koji su upisani u UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Aziji. Ali, da li je sve to tako nevino??? Slavoluk pobjede pripada svetištu posvećenom Baalu – odnosno bogu Molehu/Nimrodu (bogu Sunca), poznatom i kao rimskom bogu Saturnu, bogu rata ili sotoni.
Sam datum postavljanja slavoluka također je i više nego simboličan. Tog datuma, 19. travnja pa do 1. svibnja započinje okultni praznik tzv. Batane ili „Žrtva krvlju“ – sotonski ritual koji obilježavaju ljudske krvne žrtve. Da li je slučajnost što su se baš neki veliki krvavi masakri zadnjih desetljeća dogodili upravo krajem travnja? (vidi više na www.novizivot.net/2016/04/13/podizanje-hrama-boga-baala/) Tako je i ovaj događaj kao i mnogi drugi zapravo besramno obmanjivanje masa: pod krinkom zaštite ljudskih prava i kulturne baštine postavljaju se poganski hramovi i štuju poganski rituali. Jedno veliko štovanje sila zla!
Povezanost s ukazanjima u Fatimi
Ova naša zatvorenost za duhovne stvarnosti i mlakost za duhovni boj koji se vodi oko nas i za nas – vidi se da jako žaloste Gospu. U poruci od 25. travnja Ona kaže: „Moje Bezgrješno srce krvari gledajući vas u grijehu i grešnim običajima. Pozivam vas, vratite se Bogu i molitvi da vam bude dobro na zemlji.“ Kad ovdje Gospa kaže kako njezino Bezgrešno srce krvari gledajući ljude u grijehu i grešnim običajima, kao da se povezuje sa svojim ukazanjima u Fatimi (13. 05. slijedeće godine slavit ćemo 100 obljetnicu ukazanja) jer je već tamo pokazala kako njezino Srce pati zbog preziranja njezina Sina koji je Bog te vječne propasti duša i zato ga je tamo pokazala ovijenog plamenovima i trnjem. Sad kao da je situacija još gora: to njezino Bezgrešno Srce i krvari…
Znamo također da se u trećoj Fatimskoj tajni govori o progonu Crkve i progonu vjernika… O istom tom progonu kao da progovara i sada samo ga naziva „razbijanje križeva!“ „Zato vas, svoju djecu, pozivam da dobro gledate znakove vremena, da "skupljate razbijene križeve" i budete apostoli Objave.“ (usp. poruka Mirjani od 2.svibanj 2016.)
Uvijek se govorilo kako su Međugorska ukazanja nastavak Fatimskih. I doista, kao da se u ove dvije zadnje poruke ona isprepliću, ali sada s još ozbiljnijim pozivom na molitvu, žrtvu i obraćenje.
Povratak u duhovnu stvarnost
Približavajući se svetkovini Duhova, Gospa nas podsjeća da je cijeli taj hod nemoguć bez otvorenosti Duhu Svetom koji ima zadatak ponovno nas uvesti u duhovnu stvarnost, otvarati nam oči duha! Samo duhovnim očima možemo pravilno iščitavati stvarnosti i događaje oko nas. Vidjeti u svemu vlastitu jedinstvenost i vlastitu odgovornost za svjedočenje Objave. „Ali, djeco moja, ne zaboravite, svatko od vas je jedinstveni svijet pred Nebeskim Ocem. Zato, dozvolite da neprestani rad Duha Svetoga djeluje na vama. Budite moja duhovno čista djeca. U duhovnosti je ljepota. Sve što je duhovno živo je i jako lijepo.“ (usp. poruka Mirjani od 2.svibanj 2016.)
Ako se pitamo kako proći taj zid između materije i duha, možda nam odgovor može dati ova pričica:
Mladić upita Učitelja:
'Prije je bilo ljudi koji su gledali Boga licem u lice.
Zašto ih danas nema?'
Učitelj na to odgovori:
'Jer se više nitko
tako duboko ne sagiba.'
Svibanj, Marijin mjesec, sve ove svetkovine koje slijede: Duhovi, Presveto Trojstvo, Tijelovo… 35 godišnjica Gospinih ukazanja… prilika su za sve nas da se duuuuuboko poklonimo… i možda opet vidimo Boga licem u lice!
