Nek moje srce budu jasle
Kod nas kući još nismo „skinuli“ jelku ni jaslice. Nekako kao da ne želim dopustiti Božiću da prođe. Želim produžiti njegovu toplinu i ono što mi je donio u srcu. Kao i svake godine, nije tu bilo puno toga izvanjskoga… više se toga događalo u nutrini. Ove me godine „drmnula“ Gospina poruka upućena vidiocu Jakovu (naime Jakov, nakon što su mu svakodnevna ukazanja prestala, ima ukazanje jedanput godišnje, na Božić). Posebno ove riječi: „Dječice kolike milosti vam je Svevišnji dao i kolike milosti vam želi darovati. Ali dječice vaša srca su zatvorena i žive u strahu i ne dopuštaju Isusu da njegova ljubav i njegov mir obuzmu vaša srca i zavladaju vašim životima.“
Milost Božićnih dana pomogla mi je spoznati gdje sam ja i gdje je moje srce. Svi imamo kao neku sliku o sebi. Mislimo da smo otvoreni i ljubazni… Ali zapravo, koliko smo stvarno otvoreni ne za nas, ne za našu volju, želju, projekciju, sliku stvarnosti… koliko smo stvarno otvoreni za ono što Bog želi da budem ja, moj dan, moja stvarnost, moja aktivnost??? Jesam li svjesna svojih strahova i koliko zapravo moji strahovi uvjetuju moje odluke i ponašanje, misli i riječi??? Jesam li naučila svoje strahove i svoje zatvorenosti predati Isusu da njegova ljubav i njegov mir uprave moj život po Njegovoj volji? Jesam li spoznala da nisam nikakav „sjajan zamak“ kakav se želim prikazivati svijetu, nego da sam tek „jadna štalica“? Betlehemska štalica nas uči da nije problem u bijedi i nesavršenosti mjesta, ako se ono otvori i primi Spasitelja – njegova ljubav ima moć sve preobraziti.
Milost ovog Božića za mene je bila prepoznati kolika sam ja „jadna štalica“ iznutra i kolika je Božja snaga koja tu može zavladati kad joj se sve zatvorenosti i strahovi prepoznaju i predaju.
I zato svake večeri još uvijek palimo lampice na boru, dok s djecom molimo Krunicu Božanskog Milosrđa (to nam je Božićna odluka slaviti molitvom Božje Milosrđe kroz ovu Godinu milosrđa). Gledajući u jaslice, pjevam u sebi: Nek moje srce budu jasle, … al ti se rodi u njemu Isuse, dođi i uzmi sve moje zatvorenosti i strahove… Maranatha - dođi Gospodine Isuse!“
Tama sadašnjice
Gledajući sve stvarnosti oko nas (političku, društvenu, ekonomsku, socijalnu, duhovnu…), ne možemo negirati da je sve nekako konfuzno i zabrinjavajuće. Gospa cijelu tu stvarnost naziva „TAMA SADAŠNJICE“ (usp. „Nadam se da ćete me srcem prihvatiti, jer riječi moga Sina i njegova ljubav su jedino svjetlo i nada u tami sadašnjice.“ poruka Mirjani 2. 01. 2016.)
U navedenoj božićnoj poruci Jakovu, Gospa objašnjava što je to „tama“: „Živjeti bez Boga je živjeti u tami i nikada ne upoznati Očevu ljubav i njegovu brigu za svakoga od vas.“
Dakle, „tama sadašnjice“ u kojoj živimo je zapravo život bez Boga, nepoznavanje Očeve ljubavi i njegove brige za svakoga od nas. Ako nismo spoznali da smo ljubljeni i ako ne znamo ljubiti, normalno je onda da ne znamo graditi tu civilizaciju ljubavi oko sebe u kojoj jedino svima može biti dobro.
Uvijek me zadivi Gospina dubina. Ona ide na korijene i uzroke stvari. Mi se gađamo praznim riječima i tražimo krivce u strankama, političarima, medijima… A Gospa nam jednostavno kaže da je sve to glupost, mlaćenje prazne slame, jer pravi izvor tame oko nas je taj što nismo upoznali Oca ni njegovu ljubav. I zato ne gledamo jedni na druge kao na djecu Božju i našu braću i sestre. I ne samo da konstatira sadašnje tamno stanje, Gospa nam opet daje putokaz i lijek za izlazak iz tame. Gospa ne prestaje odgajati, zna da se odgoj događa kroz neprestano opominjanje, učenje, navođenje i pružanje pozitivnih primjera…
Dok u medijima čitamo o tome da bi uskoro Ustavni sud Republike Hrvatske trebao odlučivati o Prijedlogu za ocjenu suglasnosti Zakona o pobačaju (čiji je lažni naziv Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece) iz 1978. godine, mi se trebamo pitati kako je uopće došlo do toga da mi moramo zakonom odlučivati kad započinje život??? Zar to nije trebala svaka mama i tata, svaka škola naučiti svoje dijete da novi život započinje spajanjem muške i ženske spolne stanice?
Da smo ih naučili da je abortus ubojstvo? Da je spolnost nešto čisto i nešto što nas određuje i čime smo određeni, a ne nešto što mi možemo odrediti??? - ne bi se sada toliki mladi i djeca nalazili izgubljeni u raljama rodne ideologije. Nažalost, mi smo izgubili putokaze, istine, i autoritet odgoja. Zaboravili smo da su „…riječi moga Sina i njegova ljubav jedino svjetlo i nada u tami sadašnjice.To je jedina istina i vi koji je budete prihvatili i živjeli imat ćete čista i ponizna srca. Moj Sin voli čiste i ponizne. Čista i ponizna srca oživljuju riječi moga Sina, žive ih, šire ih i čine da ih svi čuju. Riječi moga Sina vraćaju život onima koji ih slušaju. Riječi moga Sina vraćaju ljubav i nadu.“ (poruka Mirjani 2. 01. 2016.)
Svijet nam je uspio uzeti Božju Riječ, uspio je da je više ne čitamo, da je više ne znamo… Usadio je u nas svoje riječi, a to su relativizam i emotivizam: svatko ima pravo biti ono što osjeća… Tako dolazimo do besmislenih situacija i zakona kao npr. taj da je u New Yorku donesen novi pravilnik prema kojem se poslodavci ne smiju obraćati zaposlenicima koristeći njihov naravni rod. Kazna za to je do 250 tisuća dolara. Muškarci moraju biti primljeni u skloništa za žene, ako se osjećaju kao da su žene, a imaju pravo i koristiti ženske toalete i tuševe. Zdravstveno osiguranje mora pokrivati troškove operacija “promjene spola”. Muškarci koji su postali žene igraju u ženskim sportskim klubovima ili se natječu u ženskoj konkurenciji nekog sporta i obrnuto… Pa vi zamislite kamo sve to vodi… do rušenja svakog reda i odnosa…
Prave Riječi
Gospa nam govori. Želi nas odgojiti u Istini i za Istinu. I zato ne zaobilazi nego pogađa u sridu: Moramo se vratiti Božjoj Riječi. Onoj koja „bijaše u početku i od koje sve postade, u kojoj bijaše život, i taj život bijaše ljudima svijetlo koje svijetli u tami i tama ga ne obuze… (usp. Iv 1, 3-5) Baš kao i Evanđelje i Gospa ponavlja da su Isusove riječi i njegova ljubav jedino svijetlo i nada u tami. Samo Riječi Isusove mogu vratiti život onima koji ih slušaju i mogu vratiti ljubav i nadu.
Što nam još treba? Gospa nam je pokazala lijek!
Treba nam samo čisto i ponizno srce jer ono može oživjeti, širiti i svjedočiti Riječ. Zato iako je Božićno vrijeme na izmaku, iako se počinju sklanjati svi božićni ukrasi, ostavimo ponizne i čiste jaslice u našim srcima - neka nam srca ostanu te jaslice. Ispunimo ih molitvom Božanskom milosrđu u ovoj Jubilarnoj Godini milosrđa, da bismo mogli ljubiti, patiti i trpjeti u tišini i nadi konačnog otkupljenja. (usp. poruka Mirjani, 2. 01. 2016.)
Isuse, uzdam se u te!
PORUKA MIRJANI, 2. 01. 2016.
"Draga djeco,
Kao majka, sretna sam da sam među vama jer želim vam iznova govoriti o riječima svoga Sina i njegovoj ljubavi. Nadam se da ćete me srcem prihvatiti, jer riječi moga Sina i njegova ljubav su jedino svjetlo i nada u tami sadašnjice. To je jedina istina i vi koji je budete prihvatili i živjeli imat ćete čista i ponizna srca. Moj Sin voli čiste i ponizne. Čista i ponizna srca oživljuju riječi moga Sina, žive ih, šire ih i čine da ih svi čuju. Riječi moga Sina vraćaju život onima koji ih slušaju. Riječi moga Sina vraćaju ljubav i nadu. Zato, apostoli moji mili, djeco moja, živite riječi moga Sina. Ljubite se kao što vas je On ljubio. Ljubite se u njegovo ime, u spomen na njega. Crkva napreduje i raste zbog onih koji slušaju riječi moga Sina; zbog onih koji ljube; zbog onih koji pate i trpe u tišini i nadi konačnog otkupljenja. Zato, djeco moja mila, neka riječi moga Sina i njegova ljubav budu prva i posljednja misao vašega dana. Hvala vam."
