Prikazivala je svećenika koji na Božić ujutro drijema u svojoj radnoj sobi. To je samo uvod u zamišljenu priču. Dok spava, sanja kakav bi svijet bio da Isus Krist nije došao. Nema božićnih zvona koja objavljuju radosnu vijest; niti radosnih glasova koji pjevaju: »Raduj se svijete, Krist je došao!«
U svome je snu svećenik krenuo niz ulicu, ali u njoj nema crkve. Kad se vratio u svoju radnu sobu, na polici nije našao nijednu knjigu koja govori o Isusu Kristu, Spasitelju. I dok je tako stajao zbunjen, zazvonilo je zvono na vratima. Bio je to dječak koji ga je zamolio da posjeti njegovu majku koja je umirala. Požurio je za njim, ušao u kuću, sjeo uz krevet, otvorio Bibliju da joj pročita riječi ohrabrenja i nade u Ivanu 3:16 i Ivanu 14, ali tih navoda ondje nije bilo. Biblija je završavala sa Starim zavjetom, s prorokom Malahijom. Nije bilo spasonosne poruke iz Novog zavjeta, ni riječi o Isusovom rođenju, Njegovoj smrti i uskrsnuću. Nikakve poruke nade u vječni život. I svećenik je u snu gorko zaplakao. Isus Krist nije došao!
Baš tada ga je probudilo pjevanje božićnih pjesama: »O, dođite svi vjernici, radosni i pobjedonosni! Dođite u Betlehem, dođite i pogledajte Isusa, Kralja koji se rodio. O, dođimo i poklonimo Mu se, Spasitelju i Gospodinu!«
Zbog te sam čestitke počeo na nov način razmišljati o Božiću. I mi možemo radosnim srcem zahvaliti Bogu da je Isus došao u punini vremena, jer je Bog poslao svoga Sina.
