Nije Casey Barker jedini koji je odlučio pomoći onima kojima je to najpotrebnije. Stoga, što je to tako posebnog kod ovog mladog 27-godišnjaka? Naime, on ima Downov sindrom i stav s kojim je spreman na sve prepreke koje život stavlja pred njega.
Škola svetog Mihaela za gluhe i one s poteškoćama sa sluhom u Kitui u Keniji 2016. godine primila je u svoje redove obitelj Barker, roditelje i njihova 27-godišnjeg sina Caseya. To je doista bio blagoslov za školu i njene članove. U to vrijeme školi je nedostajao upravitelj biskupijske bolnice i terapeut za govor koji je specijalizirao znakovni jezik. Roditelji su odgovarali potrebnom profilu zaposlenika, a njihov sin Casey je bio ''bonus''. Iako ima Downov sindrom, znakovni jezik je brzo savladao u školi.
Susret s nepoznatim
Kada je obitelj Barker odlučila otići u misiju, Casey je osjećao da nema dovoljno hrabrosti napustiti svoj svakodnevni život u Americi na koji se naviknuo. Naravno, obiteljska je odluka bila da postanu ''svjetovni misionari'', ali neposredno prije putovanja u Keniju Casey je shvatio da odlazi u nepoznato. I zaista, uslijedio je šok kada su došli u grad Kitui, siromašan gradić sa vrlo suhom klimom.
Casey je više puta osjetio čežnju za svojim domom. Sve mu se činilo potpuno drugačije. Zbog hrane na koju nije navikao, Casey je izgubio značajan broj kilograma.
Njegov otac Rik radi kao asistent u obližnjoj bolnici u Mythaleu, u Keniji, pomažući medicinskom osoblju da unaprijede upravu i financije. Caseyeva majka, Diana, podučava znakovni jezik djecu u školi svetog Mihaela. Casey je odmah osjetio privrženost prema učenicima koji imaju teže zdravstvene probleme. Toplo su ga prihvatili.
Iznenadilo ga je kako nitko od djece njega nije gledao kao drugi ljudi. Nisu u njemu vidjeli osobu s Downovim sindromom, što je za njega bilo nešto u potpunosti novo. Povezanost između njega i djece u školi postala je sve jača, pa tako svaki puta kada on nije s njima, makar i na jedan dan, djeci nedostaje.
Casey kao veliki brat u Keniji
Najveće poteškoće u radu imaju slijepi i gluhi učenici. No, Casey pronalazi posebne načine kako se s njima družiti, kroz igru, a nagrada je napredak za jedne i druge. Za mnogu djecu, škola svetog Mihaela je nepoznat svijet, gdje su daleko od svojih obitelji po prvi puta. Mnogi od njih su živjeli usamljeno kod kuće jer se nisu osjećali dobro u svojoj koži. Nisu vidjeli način na koji bi se mogli uklopiti u društvo, a ova škola im pruža mogućnost suživota s brojnom djecom njihove dobi koji su posebni na svoj način i to im pruža osjećaj sigurnosti i više nisu tako sramežjivi kao nekoć.
Casey je zaista poseban, brine o svakome, pažljiv je i uvijek pazi da nikome ništa ne nedostaje.
Sada kada se Casey u potpunosti prilagodio životu u Keniji, škola svetog Mihaela ne brine samo o djeci, već uz Caseyevu pomoć, pomaže da djeca napreduju iz dana u dan i rade na vlastitoj neovisnosti.
Casey Barker nam svima može biti primjer onoga što nas Bog uči. Budimo milostivi i pomažimo bližnjima onako kako najbolje znamo, jer činjenica da smo nekome uljepšali dan, stavili osmijeh na lice i nas čini puno zadovoljnijima i sretnijima i svi zajedno rastemo uz Božju ljubav.
