medjugorje shop 3

Majka koja je izabrala posvojenje umjesto pobačaja, nakon 33 godine ponovno se sastala sa sinom

Prošle su 33 godine, ali Melanie Pressley vjerovala je u tu tanku nit koja veže majku i dijete. Pitala se koliko su se puta mogli naći na paralelnim putovima, čak i na istim raskrižjima, ali kreću se u suprotnim smjerovima, a da se zapravo i ne sretnu, piše Aleteia.

Rekla je "ne" pobačaju

Pressley je imala 18 godina i nije imala nikakvu sigurnost u budućnost - a još manje u onu koju bi mogla ponuditi djetetu koje je nosila. Bi li pomoglo da je bilo samo malo više pomoći? Pružena ruka?

Pressley je bila mlada i osjećala se usamljeno, s partnerom koji je predložio pobačaj kao rješenje "problema" koji je nosila. U labirintu puteva kojim je mogla krenuti, umjesto u tu slijepu ulicu (za bebu, ali i za nju), odabrala je život.

Rodila je dječaka, a odlučila mu je napraviti plan posvojenja zahvaljujući podršci svoje obitelji i uslugama agencije za posvojenje. Bio je to lipanj 1988.

Predala je sina ne dajući mu ime. Rekla jeda želi da njegovi posvojitelji imaju tu čast. Možda je također shvatila da mu je već dala ono što je najvažnije: dar života i mogućnost ljubavi prema dvoje (posvojitelja) roditelja.

Medicinska sestra joj je dopustila da zadrži sina nekoliko trenutaka unatoč protokolu koji to nije dopuštao, a Pressleyjeva je sestra snimila fotografiju. To će joj biti uspomena za koju će se držati čak i nakon što je bila sretno udana i majka još troje djece. Život je krenuo neočekivanim stazama, ali uvijek je držala tu nit vezanu za svoje srce.

Prošle su trideset tri godine i to se dijete danas zove Greg Vossler, a znalo je da je posvojeno od svoje 9. ili 10. godine.

Nikada nije htio postavljati previše pitanja: "Uvijek bih se šalio govoreći:" Ne vidim slavnu osobu koja liči na mene "ili:" Nitko tko je kralj ili kraljica u nekoj dalekoj zemlji ne liči na mene “, Prepričava on u intervjuu za News 5 Cleveland.

Jednog dana, nakon što je i sam postao tata, a možda i s novootkrivenom hrabrošću zaviriti dublje u svoju prošlost, odlučio je pokušati slijediti onu nit koja mu je ostala. Nije znao je li s godinama prekinuta, hoće li još biti nekoga s druge strane, ili će uspjeti pronaći kraj niti.

Kupio genetski test. Bio je to isti test koji je Melanie prošla dvije godine nakon njega, u svibnju 2021. godine, kada joj je jedna od njezinih kćeri kupila test za rođendan.

Odmotavanje klupka

Zahvaljujući bazi podataka tvrtke koja vam omogućuje da pronađete DNK podudaranja i otkrijete svoju obiteljsku i etničku pripadnost, Pressley i Vossler našli su jedno drugo. Nakon početnog kontakta putem poruka, upoznali su se i zagrlili ovog ljeta.

"Vjerujem da smo u srodstvu", bila je prva Melanijina pomalo neodlučna poruka. Ubrzo nakon toga bila je konkretnija i samouvjereno je napisala: "Vjerujem da sam tvoja rođena majka."

Vosslerova supruga snimila je njihovu zajedničku fotografiju 33 godine kasnije.

Naše tijelo živo je sjećanje - ne samo na somatske osobine, bolesti ili predispozicije, već i na izbor mnogih ljudi. Mi smo niz jedinstvenih kromosoma, ali prije svega niz "da" za koje je jednako vjerojatno da se neće poredati ako ih sada pogledamo, odakle se nalazimo u točki u labirintu izbora i neočekivanih događaja. Samo nas tijelo podsjeća da nismo samo rezultat čiste sreće, već više zamršene priče o spasenju koja bi nas, kad bismo je mogli premotati do kraja, sve donijela do prve velike ljubavi prema životu.

Medjugorje-info.com