Iako za sebe tvrde da su sasvim obična kršćanska obitelj, njihova životna priča prožeta snažnom ljubavlju prema Bogu i životu, itekako inspirira. Naime unatoč invalidnosti s kojom se Snježana suočila već u dvadeset i drugoj godini života, odmah nakon prvog poroda, rodila je još četvero zdrave djece kojima je imena, zajedno s mužem pomno birala- Bitno mi je značenje imena, piše Tomislavcity.
Naša najstarija kćer je Kristiana (koji slijedi Krista), druga je Rafaela (Bog liječi), zatim Emanuel (Bog s nama) četvrti je Mihael (tko je kao Bog) i najmlađa je Elizabeta (Bog je savršen). Kristiana ima osamnaest, a Elizabeta tek godinu dana, tako da se svakodnevno susrećemo s različitim izazovima i nikada nam nije dosadno! - smije se ova vesela i nevjerovatno hrabra žena.
- Nisam hrabra, iskreno ne znam zašto to ljudi stalno govore. Ja sam samo posve predana Božjoj providnosti, a kad si stjeran u kut shvatiš da ustvari sam ništa ne možeš. Kad sam to shvatila sve sam prepustila Bogu i zato mi ništa nije teško! - iskrena je Snježana.
Ona je rođena u Njemačkoj gdje je odrasla u blagostanju. Imala je kaže materijalnu sigurnost, studirala je a kasnije i radila, no svoju budućnost tamo nikada nije vidjela.
- Shvaćam ljude koji danas tamo odlaze zbog materijalne sigurnosti, no život ondje je medalja s dva lica. Odrasla sam ondje kao stranac iako je naša katolička misija jako puno učinila za nas Hrvate. Iznjedrila je puno dobroga, povezala nas je i iz te su povezanosti rođeni mnogi kršćanski brakovi, priča Snježana koja je sa svojim mužem čvrsto odlučila svoju djecu podizati u domovini.
Kaže da su joj se zdravstveni problemi pojavili jako rano, odmah nakon prvoga poroda. Osjećala je ogroman teret i otežano se kretala, noge su ju sve manje slušale i tada je saznala da ima tumor na vratnoj kralježnici koji je nakon neuspjele operacije opasno zaprijetio trajnom invalidnosti.
- Moja dijagnoza je bila astrocitom u spinalnom kanalu veličine th 2/3. Tada sam najviše mislila na svoju djevojčicu i na to kako će moje stanje utjecati na njezin život. No straha nije bilo jer sam svoj život u potpunosti prihvatila kao i sve što mi Bog daje. Moja je kćer htjela imati puno braće i sestara. Rekla sam joj da se samo moli. Evo, danas ih je petero! - vesela je Snježana koja se u kućanskim poslovima izvrsno snalazi unatoč invalidskim kolicima kojim se spretno služi već punih deset godina.
- Gotovo sve mogu sama, no moj muž je moja desna ruka! Priznaje Snježana.
Snagu i vedrinu kojom njihova obitelj zrači zajedno pripisuju isključivo Bogu dok za sebe tvrde da su posve obični, baš poput svih drugih obitelji.
Na kraju razgovora za Tomislavcity, upitana za mogućnost ozdravljenja Snježana odlučno, uz široki osmijeh odgovara:
- Medicina kaže da nikada neću hodati, no Bogu je sve moguće!
