Na Bogojavljenje pak se spominjemo Isusove objave narodima, svemu svijetu. Matej je u svome izvještaju rekao kako je u Isusu iz Nazareta Bog spoznatljiv za sav svijet. Pogani su po mudracima to spoznali i počastili Isusa kao gospodara svijeta. Pojavak Boga po Novorođenom bio je skriven pojavak i bez izvanrednih događaja.
Za evanđelistu je naravno da ne govori o nekim izvanrednim događajima. To je bio događaj kao i druga rođenja. Isto tako Matej majstorskom kratkoćom opisuje što su mudraci našli u Betlehemu: „Uđu u kuću, ugledaju dijete s Marijom, majkom njegovom“. Ništa, a ma baš ništa što bi ih podsjećalo na kraljevsko dijete. Što je prema Lukinu evanđelju bio znak za pastire, to je i za njih: dijete! Dijete je mjesto Božje objave.
Ako pozorno promotrimo tekst, spoznat ćemo da Bog svoj pojavak, svoj vidljivi dolazak u svijet ujedno skriva u neznatnost, nemoć i svakidašnjost. Bog je posramio mudrost ovoga svijeta i nije htio u ovome svijetu biti nešto više nego čovjek. Isus nije htio biti više od djeteta, prognanika, zločinca, smrti predanog i na kraju mrtvaca. Spoznavši što znači Božić u svjetlu Bogojavljenja, trebamo prihvatiti nova životna usmjerenja i mjerila za život u svijetu. Božja objava u skrivenosti jednog ljudskog života zahtijeva od nas radikalno obraćenje i preuređenje našega života. Želimo li i mi u svijetu naći Boga moramo ići stopama Božića.
Tražimo i mi onoga koji je naš mir, radost, sreća i život.
Gospodin nam je blizu. Molimo za dar iskustva vjere. To počinje onda kada se Bogu otvorimo, kad mu se poklonimo, kad mu kažemo: evo me, Gospodine, tu pred Tobom!
Bog nas je u svome Sinu posebno uzljubio kao svoju voljenu djecu. Svi koji Boga traže nalaze ga u dobroti i ljubavi. Mi koji Boga ljubimo, moramo postati dar. Sve što imamo jest Božji dar. Budimo i mi jedni drugima dar i na taj način prinos, uzdarje Bogu!
Sav naš život morao bi biti i prinos Bogu. Živimo Bogu na slavu. Živimo, ne samima sebi nego i drugima, da budemo dar, kao što je i Bog nama dar.
Svetkovina Bogojavljenja je jedan od najstarijih blagdana koji je najuže povezan s božićnim blagdanom. Ovaj je blagdan u našemu narodu poznat pod nazivom "Sveta tri kralja" ili Tri Mudraca. Bogojavljenje je duboko teološki blagdan. Ovaj se blagdan ne smije svesti samo na produžetak Božića i božićnog slavlja jer u sebi nosi posebnu poruku koja nije tako vidljivo istaknuta ni u kojem drugom blagdanu ili danu crkvene godine.
Bogojavljenje ističe jednu od temeljnih kršćanskih istina – da se Bog objavio (ne samo u stvorenju nego i u ljudskoj povijesti). To je dan Božjeg očitovanja, objave svijetu u Kristu.
Poruka je blagdana višestruka. Povijesno-spasiteljski blagdan upozorava na činjenicu da se Bog objavio. Dogodilo se to u Isusu Kristu. Uzeo je oblik čovjeka, sluge, djeteta koje se rodilo u Betlehemu. Međutim, objava Božje prisutnosti među ljudima razotkriva se potom u svadbi u Kani Galilejskoj gdje Isus izvodi svoje prvo čudo ljubavi i suosjećanja s mladencima. Tada njegovi učenici povjeravaše u njega.
Nadalje još se jasnije objavljuje Božja blizina kod Isusova krštenja u Jordanu. U mudracima s Istoka Bog se daje prepoznati kao Bog svih ljudi, svih naroda, jer su po staroj kršćanskoj tradiciji mudraci koji dođoše izdaleka predstavnici ljudskih rasa.
Bog nam se objavio. I Isus želi da mi njegovi učenici prihvatimo ovu činjenicu i dopustimo mu da se objavi po nama.
On se objavljuje u djelima vjerničkoga crkvenog života. Posebno to osjećamo u sakramentima. Dok primamo sakramente osjećamo po vjeri Crkve da je to susret s Bogom: s Ocem koji oprašta (ispovijed), koji nas preporađa na novi život (krštenje), koji nas hrani Kruhom života (euharistija), koji povija naše rane i liječi bolesne (bolesničko pomazanje), koji nas vodi snagom svoga Duha (potvrda)…
Doista u takvom vjerničkom raspoloženju svako okupljanje kršćanske zajednice znači susret s Bogom objavljenim u Isusu Kristu, s Bogom koji je postao čovjekom.
Bog koji se u Isusu objavljuje kao punina dobrote i ljubavi, želi na isti način nastaviti svoje objavljivanje. Zbog toga Isus svoje evanđelje usredotočuje na zapovijed ljubavi, a kriterij svoga suda svodi na istovjetnost svoje spasiteljske osobe sa svima onima koji su gladni, žedni, goli, bosi, u zatvoru, bolesni i slično.
Po nama se danas Bog želi objavljivati budućim naraštajima. Ljudi oko nas počet će slaviti Oca našega na nebesima istom kad vide naša dobra djela koja proizlaze iz nesebične i predane ljubavi. Samo je to autentičan znak Isusovih učenika.
Bog se objavljuje svima, svim narodima, svim ljudima dobre volje i iskrena srca… Svaki onaj koji traži Boga, može postati dijete Božje.
Blagdanom Bogojavljenja počinje ono što je Isus kasnije pokazao u svom djelovanju i propovijedanju: svojom nazočnošću među ljudima objavljuje Boga Oca. Kasnije svojim naukom to predaje apostolima koji to prenose svim ljudima.
Današnje evanđelje opisuje nam događaj kako se u Jeruzalemu pojavljuju mudraci, koji dođoše s istoka pokloniti se novorođenom kralju. Našli su dijete s Marijom, majkom njegovom, pali su ničice i poklonili mu se. (Taj je događaj već 600 godina unaprijed gledao prorok Izaija). Ovaj događaj iz evanđelja hoće nam pokazati kako se Bog objavljuje svima otvorena srca i iskrena života.
Herod se želi pokloniti... ali kako? Ubija nevinu dječicu, svoje sinove. Koliko se začete djece ne rađa samo zato što njihove majke ne žele. Roditelji ne žele dijeliti svoj prostor, svoje vrijeme, svoj stol s još jednim Kristovim bratom.
Dolazak mudraca u Jeruzalem slika je poziva upravljenoga svim narodima, svim kulturama i skupinama da se saberu oko Krista i da postanu jedan te isti narod, Božji narod. Zato je upravo potrebno otkrivati Božje pozive.
Bog se, dakle, objavljuje onima koji su otvorena i iskrena srca. Današnje evanđelje u mudracima s istoka pokazuje nam iskrena srca onih koji Boga traže jer nam veli: kad nađoše Isusa prinesoše mu darove: zlato, tamjan i smirnu.
Ovaj izvanjski događaj očituje nam njihovu nutrinu bez bilo kakve prikrivenosti. Srce su dali Bogu; a kad su Ga ugledali na izvanjski način, dadoše mu ono najdragocjenije što je po shvaćanju njihova vremena moglo biti ponajbolji dokaz da se daju Bogu kojega su pronašli i koji im se objavio.
U njima bismo morali otkriti sebe u svojoj vjeri. Neka nas nekoliko pitanja podsjeti na to.
Dajemo li svomu Bogu objavljenom ono najdragocjenije? Jesmo li mu predali svoje srce? Kao najdragocjeniji dar koji mu možemo dati? I to predali potpuno, bez pridržaja?
Moramo to dobro razumjeti! Predati srce znači predati sebe, predati svoj život u svim njegovim odnosima.
Ne zaboravimo: svi smo mi Bogu vrlo važni. To nam kažu betlehemske jaslice i križ na Kalvariji. Neka i nama Bog bude najvažniji u životu. Darujmo mu prvo mjesto. Darujmo mu svoju vjeru, svoje srce i svoje dane. To je naše zlato, tamjan i smirna.
Pogledajmo se češće u svjetlu Bogoobjavljenja. Pripravljajmo se za onaj konačni susret s Gospodinom. To nam današnji blagdan poručuje. Jesmo li spremni, poput mudraca, pokloniti se Bogu, potpuno mu se darovati i krenuti drugim putem...
Možda put vodi kroz ispovijed, pokraj kuće onoga s kojim nismo u miru...
Koje je moje mjesto u Bogojavljenju?
O tome ovisi i naše mjesto na Sudnji dan i kroz svu vječnost!
Ako sam zaista kršćanin, ne mogu ostati na svome mjestu. Moram se pitati gdje me Bog želi, komu želi preko mene nešto prenijeti, što želi meni prenijeti preko drugih...
Mladić je poslušao Božji glas
Duh Sveti je u nama i neprestano nas potiče na svetost i izvršavanje Božje volje. Često taj glas jednostavno zanemarimo ili mislimo da Bog nama ne govori, da je to samo privilegija svetaca. Tako je možda mislio i ovaj dečko, sve do ovog događaja.
Mladić je nazočio biblijskom susretu. Propovjednik je govorio o osluškivanju Božjega glasa i poslušnosti. Mladić se u nevjerici pitao: "Govori li Bog ljudima još uvijek?" Nakon službe, s prijateljima je otišao na kavu. Raspravljali su o biblijskoj poruci koju su čuli. Nekolicina ih je govorila o tome kako ih je Bog vodio na različite načine. Bilo je već deset sati kad je mladić krenuo kući.
Vozeći, počeo je moliti: "Bože, ako još uvijek govoriš ljudima, govori i meni. Učinit ću sve što je u mojoj moći da poslušam." Vozeći glavnom ulicom, javila mu se čudna misao da stane i kupi galon mlijeka. Protresao je glavom i glasno upitao: "Bože, jesi li to Ti?" Nije dobio odgovor i nastavio je vožnju. Ali opet, misao: "Kupi galon mlijeka". Mladić je razmišljao o Samuelu koji isprva nije prepoznao glas Božji pa je otrčao k Eliju. "U redu, Bože, za slučaj da si to ipak Ti, kupit ću galon mlijeka“. Nije izgledalo teško za jedan test poslušnosti. Uvijek može iskoristiti to mlijeko. Stao je, kupio ga i nastavio vožnju kući. Dok je prolazio pokraj „Sedme ulice“, opet je osjetio poticaj: "Skreni u tu ulicu“. To mu se učinilo ludim i jednostavno je produžio dalje. Ali ponovno je osjetio da je trebao skrenuti dolje. Na slijedećem križanju okrenuo je i vrativši se skrenuo u „Sedmu“. Napola šaleći se reče: "U redu, Bože, hoću."
Vozeći se nekoliko blokova daIje, odjednom je osjetio da treba stati. Popeo se na ivič-njak i pogledao oko sebe. Nalazio se skoro u poslovnom dijelu grada. Nije to bilo najbolje, ali ni najgore naselje. Trgovine su bile zatvorene, a većina kuća u mraku, kao da su ljudi već bili u krevetima. Opet je osjetio nešto: "Pođi i daj to mlijeko ljudima što stanuju u kući preko puta". Pogledao je prema kući. Bila je mračna i izgledalo je kao da su već ljudi negdje otišli ili već zaspali. Već je htio otvoriti vrata vozila, ali se zavalio natrag u sjedalo. "Gospodine, ovo je ludost. Ovi ljudi spavaju i ako ih probudim bit će bijesni, a ja ću ispasti glup." Opet se javio taj osjećaj da treba poći i dati im mlijeko. Konačno, otvorio je vrata automobila. „U redu Bože, ako si to Ti, poći ću na ta vrata i dati im mlijeko. Ako želiš da ispadnem glup, u redu. Želim te poslušati. Pretpostavljam da to ima svoju svrhu, ali ako se odmah ne jave, idem.“
Prešao je preko ceste i pozvonio. Začuo je nekakvu buku iznutra. Odjeknuo je muški glas: "Tko je to? Što trebate?"
Vrata su se otvorila prije nego što je mogao pobjeći. Pred njim je stajao čovjek odjeven u traperice i majicu. Izgledao je kao da je upravo ustao. Imao je čudan izraz na licu i nije izgledao sretan što vidi stranca na svom pragu. "Što je to?“ Mladić je pokazao mlijeko: „Donio sam vam ovo." Čovjek je uzeo mlijeko i sjurio se hodnikom vičući nešto na španjolskom. Zatim se u dnu hodnika pojavila žena noseći mlijeko u kuhinju. Čovjek ju je slijedio, držeći na rukama bebu koja je plakala. Čovjeku su se suze slijevale niz lice. Počeo je govoriti napola plačući: "Upravo smo molili. Imali smo goleme račune ovaj mjesec i ostali bez novca. Nismo imali ni kapi mlijeka za bebu. Moleći, tražio sam od Boga da mi kaže kako da nabavim nešto mlijeka." Njegova žena uskliknula je iz kuhinje: "Tražila sam Ga da pošalje anđela da nam donese. Jesi li ti anđeo?" Mladić je posegnuo u novčanik, izvukao sav novac što ga je imao i gurnuo u čovjekovu ruku. Okrenuo se i pošao prema autu, dok su mu se suze slijevale niz lice. Znao je da Bog još uvijek uslišava molitelje. (Book)
