Isus je dragovoljno prihvatio svoju pregorku muku i smrt, jer je sve ljude neizmjerno ljubio. Kao veliki Svećenik pošao je na križ kao na oltar na kojem je prinio najuzvišeniju žrtvu svijeta sam sebe za otkupljenje čitavoga čovječanstva.
Na Cvjetnicu slavimo mesijanski Isusov ulazak u glavni grad svoga naroda Jeruzalem. I mi pozdravljamo Krista kao Kralja, znajući da njegovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta. Neka se njegov svečani ulazak dogodi u nama. Neka Isus uđe u naš život, u naša srca i pameti i neka u njima trajno ostane kao Kralj, a mi budimo poput učenika Ivana i majke Marije njegovi vjerni pratitelji na putu muke.
Cvjetnica kakav dan! Dan pun promjena. Dan koji nam u potpunosti pokazuje kakvi smo mi ljudi i kakav je naš život. Dan je to koji nas svojom porukom potiče širom otvoriti svoja srca.
Na početku vlada oduševljenje. Cvjetnica dan radosti. Djeca i odrasli mašu palminim granama. Uzvikuju: Hosana! Blagoslovljen onaj koji dolazi u ime Gospodnje, Kralj Izraelov!
A onda preobrazba, preokret, promjena, obrat. Oni koji su tada vikali: "Hosana Davidovu Sinu!" ti isti malo kasnije viču: "Mi nemamo Kralja, osim cara!" i "Raspni ga!". Takav
Je čovjek. Takvi smo i mi. Danas jedno, a sutra drugo. Cvjetnica zrcalo u kojem sami sebe možemo prepoznati.
I Petar je još jasnije pokazao svoju i našu pravu sliku. Poput onih koji su vikali: "Hosana!" i on se hvasta i junači: Ako te svi napuste, ako se svi sablazne o tebe ja nikada neću!" A nedugo nakon toga zaklinje se: "Ne znam toga čovjeka." Za razliku od onih koji su vikali: "Raspni ga!" Petar je doživio još jedan preobrat. Obraćenje. Kajanje.
"I iziđe te gorko zaplaka."
A Juda Iskariot je iskusio preokret. I on je u svom životu imao vrijeme u kojem je kliktao "Hosana!". Zar nije sve napustio i pošao za Isusom? Nije li ga slijedio s drugim apostolima i družio se s njim? Nije li čuvao njihovu zajedničku imovinu? Nisu li mu na taj način iskazali povjerenje? A ipak unatoč svemu tome, početno oduševljenje splasnulo je: "pođe glavarima svećeničkim i reče: ‘Što ćete mi dati i ja ću vam ga izdati.’ A oni mu odmjeriše trideset srebrnjaka. Otada je tražio priliku da ga preda." I jednako kao i kod Petra, Juda j e doživio i drugu promjenu. Međutim ona nije vodila obraćenju i popravku. Njegov preokret završio je u očaju.
"Kad Juda, njegov izdajica vidje da je Isus osuđen, pokaja se i vrati trideset srebrnjaka glavarima svećeničkim i starješinama govoreći: ‘Sagriješih predavši krv nedužnu! ’ ode te se objesi!"
Kod Petra tri obrata: oduševljenje, izdaja, pokajanje.
Kod Jude tri obrata: oduševljenje, izdaja, očaj.
Još jedan dvostruki lik na današnji dan pokazuje svoje pravo lice Poncije Pilat. Na početku izgleda kao da će pustiti Isusa. U toj ga namisli podupiru i njegovi najbliži. Njegova supruga mu poručuje: „Mani se ti onog pravednika jer sam danas u snu mnogo pretrpjela zbog njega." Bog je u snu govorio ljudima. O tome se ne jedanput govori u Svetom pismu.
No, Pilat se želi održati na vlasti. On je političar. On izvana želi izgledati nedužan i pravedan. Međutim, njegovo se mišljenje mijenja prema javnom mnijenju. On svoje stavove i mišljenja preokreće. Unatoč tome što je pranjem ruku javnosti dao do znanja: "Nevin sam od krvi ove! ipak daje zapovijed da se izbičuje Isusa i da ga razapnu.
Dogodila se još jedna promjena, još jedan obrat. To je obrat smrti u život. Isus umire na križu. No ta smrt znači život. Izvješće Muke Kristove govori: "zemlja se potrese, pećine se raspukoše, grobovi otvoriše i tjelesa mnogih svetih preminulih uskrsnuće te iziđoše iz grobova!"
Smrt Isusova znači život. Ispunjava se ono što je davno prorekao prorok Ezekijel: "U onaj dan bit će silan potres u zemlji Izraelovoj" i "Ja ću otvoriti vaše grobove, izvesti vas iz vaših grobova, narode moj, i odvesti vas u zemlju Izraelovu."
Isus umire. Njegova smrt za nas se pretvara u život. Njegova smrt otvara naše grobove.
Slavimo, dakle, danas Cvjetnicu, dan pun preokreta, obrata i promjena. Dan koji nam poput zrcala pokazuje nas same. U svijetlu ovoga dana vidimo vlastito srce.
Kako smo često i mi oduševljeno vikali: Hosana! Kako često poput Petra, Jude, Pilata i izraelskoga naroda i mi mijenjamo svoja mišljenja i svoje stavove.
Petrov stav ostavlja nam otvorena vrata nade. "Iziđe van i gorko zaplaka!" Pokajanje i obraćenje je pravi odgovor. Grobovi se mogu otvoriti. A on nas čeka On nas traži On je za nas spremio iznenađenje… Preokret naše smrti u život.
Da on nije umro, ti ne bi bio živ! Stari župnik umire za jednoga mornara
Dogodilo se to godine 1789. za vrijeme nesretne francuske revolucije. Uhitili su mornare koji su se nalazili na brodu. Rano ujutro odvedu ih i objave proglas da će svaki deseti biti strijeljan. Strah je zahvatio momke. Svaki se bojao da on ne bude onaj deseti…
Padali su u nesvijest čim bi čuli zapovijed: "Broj deset naprijed!" Vidjevši da je on na redu, jedan mladić se sav tresao od straha. Odjednom osjeti da ga netko vuče za rukav. Okrene se, a već je iz reda izlazio starac župnik koji je išao među osuđene.
Slijedila je druga zapovijed. Čuo se pucanj i desetak momaka je ležalo mrtvih na zemlji, a među njima i stari župnik. Mladić je bio duboko dirnut:
On je umro umjesto tebe! Da on nije umro, ti ne bi bio živ!" stalno mu je nešto šaptalo u duši.
Razmišljao je što je toga svećenika natjeralo da za jednoga mornara dade život?! Nije znao na koji mu način zahvaliti pa se popeo na zemljani humak pod kojim su ležali ubijeni i glasno povikao: "On je umro da meni dade život!"
I Isus je umro na križu za nas na Veliki petak. Da on to nije učinio, ne bismo nikada posjedovali vječni život. Mi smo, zapravo, trebali visjeti na križu, a ne Krist. Budimo Isusu za to zahvalni.
"Ne moja volja, nego tvoja volja neka bude!"
(Lk 22,42)
