Što nisu uspjeli razoriti „humanizam" i politika čine to jednostrani napredak, društvo, država, filozofija i umjetnost bez Boga koji su nova lica laži. S njima se čovjek rađa u mraku, ali i umire u još većem mraku.
Čovjek je uistinu izgubio dodir sa stvarnošću i ostao bez orijentacije i tla pod nogama. Sve je tako nesigurno i upitno. Nigdje stalnosti i iskrene radosti. „Mi doista zalutasmo od puta Istine" (Mudr 5,6). Daleko smo od nje. „Laž, a ne Istina prevladava na zemlji" (Jr 9,2). Tragična zamjena cilja i sredstva, glavnog i sporednog, uzroka i posljedice, stvorenja i Stvoritelja zamjena je Istine i laži. Uistinu se s pravom pitamo: Što je okosnica današnjih odnosa? Što države drži u odnosu? Na čemu leži budućnost civilizacije?
Ništa do sada nije, ali i ništa u buduće neće i ne može uništiti Istinu. Nju je sve to do sada samo učinilo potrebnijom i poželjnijom. Ona je doduše, zatajena, odbačena, prognana, popljuvana, išibana, osuđena i razapeta, ali je i Uskrsnula. Unatoč svemu nije i neće prestati biti. Idući kroz svijet i povijest, posrće i pada, ali i Uskršava. To je njezina sudbina, rađa se u bolovima dok se ne rodi u čovjeku i svemiru.
Je li Istina u tebi? Istina ima nas, a ne mi nju. Ne možemo joj biti gospodari nego samo suradnici. Ljudima ne preostaje drugo nego kad-tad prihvatiti Istinu i dopustiti joj da nas poistini. Ona, učovječena u Kristu odjekuje cijelim svemirom, uvijek moćna i iz današnjeg će društvenog i sveopćeg kaosa stvoriti...
...novog čovjeka i novi svijet.
