Ovaj put ću govoriti francuski. Oprostite mi što još nisam naučio lijepi hrvatski jezik.
Okupili smo se oko oltara na Petu korizmenu nedjelju. Pred nama su još dva tjedna do Uskrsa. Za tjedan dana je već Cvjetnica. Za dva tjedna, na kraju Velikoga tjedna, slavit ćemo najveći kršćanski blagdan. To je svetkovina uskrsnuća. Današnja biblijska čitanja govore upravo o uskrsnuću. Pokazuju nam tri perspektive, tri pogleda na uskrsnuće. Prvi pogled, prva perspektiva je povijesna. Znamo da je Isus Krist, Sin Božji i Sin Čovječji, živio na ovoj zemlji, u Palestini, u Svetoj zemlji. Znamo da su ga najavili, prorokovali proroci, kao što je prorok Ezekiel, kojega danas čitamo. On navodi Božje riječi: „Ja ću otvoriti vaše grobove, izvesti vas iz vaših grobova!“ i ponavlja: „Otvorit ću vaše grobove, izvesti vas iz vaših grobova!“ To je proročanstvo: on već vidi dolazak Mesije. Znamo da je Isus umro i da je uskrsnuo. I to je temelj naše vjere. Bez tog događaja uskrsnuća, naša bi vjera bila prazna.
Drugi pogled je liturgijski, to je korizmeni put. Četrdeset dana smo molili, i još uvijek molimo. Postili smo, i još uvijek postimo. Postali smo velikodušniji jer smo davali milostinju, i to ćemo i dalje činiti. Vi ovdje dobro poznate tu korizmenu duhovnost.
Taj liturgijski put pripreme istovremeno pokazuje i treći pogled, treću perspektivu. To je perspektiva našega života. Života svakoga od nas. Mi živimo za uskrsnuće. Mi hodimo prema uskrsnuću. Mi prolazimo kroz smrt kako bismo uskrsnuli. Konačni cilj našega zemaljskog života je uskrsnuće. Na tom putu treba uskrsavati, anticipirajući tu konačnu perspektivu. A to djelomično uskrsnuće, to je naše obraćenje. Isus kaže i ponavlja: Postoji smrt tijela, ali on govori i o smrti duše, a smrt duše nam je mnogo opasnija prijetnja jer možemo umrijeti zauvijek. Dakle, kad god se obraćamo, okrećemo se prema Bogu koji je izvor života, izvor vječnoga života, i isto tako prema ljubavi, jer Bog je ljubav. Ljubav nam daje život. Milosrdna ljubav nam daje unutarnji mir, i ona nam daje životnu radost.
No postoje dva uvjeta. Prvi uvjet je vjera. Prije nego što bi učinio čudesa, Isus je tražio vjeru. „Vjeruješ li da ja to mogu učiniti?“ „Da, Gospodine, ja vjerujem! Čvrsto vjerujem!“ I onda, ta vjera otvara naša srca za obraćenje, to otvaranje po sakramentu milosrđa, a to je sakramentalna ispovijed, i naše se srce otvara, čisti se i ispunja se Duhom Svetim i cijelim Trojstvom. Krist nam to potvrđuje kada u Knjizi Otkrivenja kaže da stoji na vratima našega srca i kuca na vrata. A ako Presveto Trojstvo stanuje u nama, mi postajemo hram Božji, Božje svetište.
Sada se vraćam na povijesnu perspektivu. U danima koji su pred nama čitat ćemo u Evanđelju kako se mreža koju su bacili Kristovi neprijatelji sve više i više steže. Isusu sve više i više prijete. I on to zna. Zna bolje od njegovih apostola i učenika. No tu je netko tko ga slijedi, tko ga slijedi na tom putu Muke. To je njegova majka, blažena Djevica Marija. Ona je blizu, ona s njim trpi, ona osjeća nemoć. Sveti Ivan Pavao II. govorio je o njezinoj tako teškoj vjeri. Mi je često zovemo Gospa od Sedam Žalosti. Njezin su život pratile patnja i bol. I sada njezina patnja, njezina muka raste zajedno s Kristovom patnjom, sve do samoga Križa. Kada molimo Križni put, na četvrtoj postaji vidimo kako Marija susreće svojega Sina. A Evanđelje nam kaže da je ona bila očevidac, svjedok njegove strahovite smrti na Križu. Na svoje je ruke primila izmrcvareno tijelo svojega Sina. A kršćanska nam predaja kaže da je ona prva, još prije Marije Magdalene, susrela uskrsloga Isusa.
I onda, u perspektivi života svakoga od nas, u perspektivi uskrsnuća – ona je tu! Ona nas prati, ona nas slijedi, ona sudjeluje u našim patnjama i u našoj muci ako to živimo u Božjoj perspektivi. Ona nas hoće spasiti, dovesti nas obraćenju. Mi moramo osjetiti njezinu duhovnu nazočnost.
Zovemo je, napose ovdje, Kraljica mira. U Litanijama Blažene Djevice Marije, dvanaestak puta ju zovemo Kraljicom. Zaziv Kraljica mira je pri samom kraju. Marija je Kraljica. Mi razmatramo Slavna otajstva Krunice i njezino Krunjenje za Kraljicu neba i zemlje. Ona ima udjela u karakteristikama kraljevanja svojega Sina kao Stvoritelja neba i zemlje. I njezino je kraljevanje univerzalno. Ona je posvuda i njezino je štovanje posvuda dopušteno. Dakle, mi joj zahvaljujemo i kažemo hvala za njezinu stalno prisutnost uz svakoga od nas.
Kraljica mira – to je plod obraćenja. Ona unosi mir u naša srca i po tome postajemo ljudi mira u svojoj obitelji, u svojemu društvu i u svojoj zemlji. Mir je ugrožen u cijelome svijetu. Sveti Otac Franjo kaže da je treći svjetski rat u dijelovima već tu. A najgori od svih ratova su građanski ratovi koji se vode među stanovnicima iste zemlje.
Ja sam, draga braćo i sestre, živio 21 godinu u Ruandi, u Africi. Godine 1982., tamo su bila ukazanja Blažene Djevice Marije. Ona je predvidjela genocid u Ruandi oko deset godina unaprijed. Deset godina unaprijed. Tada nitko nije razumio tu poruku. Taj je genocid izazvao milijun žrtava u roku od tri mjeseca. Ukazanja Blažene Djevice Marije su već priznata. Predstavila se kao Majka Riječi, Majka Vječne Riječi.
Dakle, to štovanje, koje je ovdje tako intenzivno, od najveće je važnosti i potrebno za cijeli svijet. Molimo za mir jer su destruktivne snage danas neizmjerne. Trgovina oružjem ne prestaje rasti. Ljudi se sukobljavaju, obitelji se sukobljavaju, društva se sukobljavaju. Potrebna nam je nebeska intervencija. A prisutnost Blažene Djevice Marije – to je ta intervencija. To je Božja inicijativa.
I zato, želim vas ohrabriti i potaknuti u svojstvu posebnog Papinog izaslanika. Širite cijelim svijetom mir po obraćenju srca.
Najveće čudo Međugorja – to su ovdašnje ispovjedaonice. Sakrament praštanja i milosrđa. To je sakrament uskrsnuća. Zahvaljujem svim svećenicima koji dolaze ovamo ispovijedati, kao danas, kada je pedesetak svećenika u službi naroda. Ja sam više godina radio u zapadnim zemljama, u Belgiji, u Francuskoj, i ja vam kažem da je ispovijed nestala, da individualna ispovijed više ne postoji, osim tu i tamo. Dakle, svijet se suši, ljudska se srca zatvaraju, zlo raste, sukobi se množe. Budimo, dakle, apostoli radosne vijesti obraćenja i mira u svijetu.
Ovdje sam čuo riječi koje kažu da su nevjernici oni, koji još nisu osjetili Božju ljubav, jer onaj koga takne Božja ljubav i milosrđe, koji su neodoljivi, ne može se oduprijeti. I evo, mi smo svjedoci onoga što spašava život. Mi smo svjedoci onoga što spašava svijet.
Braća franjevci su mi rekli da ovamo dolaze hodočasnici iz osamdeset zemalja. To znači da se ovaj poziv proširio sve do nakraj zemlje, kao što je rekao Krist kad je poslao svoje apostole. Vi ste, dakle, svjedoci Kristove ljubavi, ljubavi njegove majke i ljubavi Crkve.
Neka vas Bog učvrsti i blagoslovi. Amen.
