O Marijinim žalostima su u srednjem vijeku pobožno razmatrali redovnici serviti, a to su pomalo nasljedovali i drugi kršćani. Sveta stolica je potom dopustila slaviti blagdan Žalosne Gospe.
Kršćanska je pobožnost u evanđeljima otkrila sedam naslova Marijine žalosti: 1. Šimunovo navještenje Marijine žalosti, 2. Bijeg u Egipat, 3. Dječak Isus se izgubio u Jeruzalemu, 4. Marijin susret s Isusom na Križnom putu, 5. Marijine boli kod Isusovog razapinjanja, 6. Skidanje tijela Isusova s križa: Pieta, 7. Isusov pogreb.
Sv. Bonaventura razmišlja: "Kad je Krist, da bi nas očistio, oprao i otkupio, trpio na Križu, bila je prisutna i Djevica Marija. Ona je svim svojim srcem prihvatila volju Božju te pristala da za nas bude prikazana na Križu otkupnina što je proizašla iz njezina krila."
