Pod imenom Ivana Franciska. Bila je deseto od trinaestoro djece, od kojih je petoro umrlo u ranoj dobi. Iz te brojne obitelji troje djece je izabraslo duhovno zvanje: Enrico, koji uzima ime o. Albert bio je kapucin i misionar u Brazilu; Josip, svećenik u biskupiji Bergamo; Virginija, redovnica misionarka u Indiji.
Ivanin otac Albert želio je da sva njegova djeca završe studije, a sa svojim kršćanskim životom bio je za svoju djecu primjer. Tako je svaki dan, prije polaska na posao sudjelovao na Svetoj Misi. Majka Marija De Micheli, bila je energična, ali i ponizna žena. Govorilo se kako je hrabrila svoju djecu svojim pogledom. Bila je uvijek blizu svojoj djecu. Kao primjer te brižljivosti, njezina djeca su govorila da je učila latinski i grčki kako bi ih mogla slijediti u njihovu studiju.
Ivana prvu Svetu pričest prima s pet i pol godina ( 4. Travnja 1928.) u Bergamu, gdje se je obitelje u međuvremenu preselila. Od tada je svakog jutra išla s majkom na Svetu Misu, a Pričest je „postala njezina neizbježna hrana svakog dana“. Svetu Potvrdu primila je 9. Lipnja 1930. U katedrali u Bergamu. Bila je uvijek ozbiljna, darežljiva prema braći i sestrama, nikada nije dosađivala: voljela je lijepe stvari, glazbu, slikarstvo i izlete u planinu.
I Quinto al Mare u blizini Genove gdje su se preselili radi bolesti oca uključuje se u Katoličku akciju i pohađa klasičnu gimnaziju. Uz svakodnevnu Svetu pričest, ispovijedala se svakog tjedna kod istog svećenika, te redovno pohađala duhovne vježbe. Za vrijeme duhovnih vježbi – od 16. Do 18.ožujka 1938. u šesnaestoj godini života zapisala je: „Želim se bojati smrtnog grijeha kao da je zmija; radije tisuću puta umrijeti nego uvrijediti Gospodina. Nailazile su životne kušnje. Na godinu dana je morala prekinuti studij radi bolesti (1938/39), a upravo u maturalnoj godini 29. Travnja umre joj i majka, a 10. Rujna iste godine i otac.
S braćom i sestrama seli se u Magentu i upisuje se na studij medicine, najprije u Milanu, a potom u Paviu. Za vrijeme studija radila je sa siromašnim i starim ljudima. Završila je fakultet u Paviji i postala liječnica. Naknadno je specijalizirala pedijatriju i radila sa majkama, bebama i starijim ljudima. Bila je aktivna vjernica i zaljubljenica u skijanje.
Ozbiljno je razmišljala da se posveti misijskom radu kao laikinja u Brazilu, ali je potom shvatila da je njezin životni put brak.
Godine 1954. Ivana susreće čovjeka svoga života, inženjera Petra Molla, pripadnika Katoličke akcije i angažiranog laika u svojoj župi u Mesero. S njime sklapa brak 24. Rujna 1955.godine u crkvi Sv. Martina u Magenti. Njihov je san bio da imaju puno djece. Ivana je rodila troje djece: Pierluigija (19.studenog 1956.), Mariju Zita –Mariolinu (11 prosinca 1957.) i Lauru Rnrica Marija (Lauretta, 15. Srpnja 1959). i nastavila liječničku karijeru. Redovito su u obitelji molili krunicu i čitali Bibliju.
U četrdesetoj godini, bila je trudna sa četvrtim djetetom. Liječnici su joj za vrijeme trudnoće, dijagnosticirali cistu na jajniku i predlagali joj da pobaci, kako bi je mogli operirati. Prof. Vitali rekao je: „Ako želimo sačuvati tvoj život, trebamo prekinuti trudnoću!“ Ivana je odgovorila odlučno: „Profesore to ne dopuštam nikako. Ako morate birati između moga i djetetova života, ne oklijevajte, izaberite dijete, inzistiram. Spasite ga.“ Suprug Peter je cijelo vrijeme bio uz nju, tješio je i davao podršku.
Rodila je zdravu curicu Ivanu Emanuelu na Veliku subotu 21. Travnja 1962 u bolnici San Gerardo u Monzi. Poslije tjedan dana teških bolova zbog upale rane i sepse koja se proširila,, Ivana je prebačena prema svojoj osobnoj želji u svoju kuću u Ponte Nuovo nekoliko sati prije smrti. Umrla je ujutro u 8 sati u subotu 28.travnja 1962. Do posljednjeg trenutka ponavlja je riječi: „Isuse, ja Te ljubim!“ Sahranjena je, na groblju u Miseru, dok se vrlo brzo proširio glas o Ivaninoj žrtvi iz ljubavi prema nerođenom djetetu i svetosti. Mnogi su hodočastili na njen grob, a brojna su svjedočanstva drugih žena koje su u teškim trenutcima poroda ili trudnoće zazivale Ivanu da ih zagovara, i teškoće su čudesno prošle. Stoga je pokrenut postupak za proglašenje blaženom, a zatim i svetom.
Dijecezanski proces za beatifikaciju odvijao se u Milanu (1980-1986.) i u Bergamu (1980-1984). U međuvremenu 1977. U Grajau u Brasilu, dogodilo se čudo po njezinu zagovoru: ozdravljenje jedne majke u njezinoj četvrtoj trudnoći. Čudo je odobreno 1992. U toku svete godine 2000. Po njezinu zagovoru, dogodilo se još jedno čudo u biskupiji Franca ( San Paolo – Brasil): jedna djevojčica, četvrto dijete jedne mlade obitelji u majčinoj utrobi usprkos nenadoknadiva gubitka liquido amniotico, rođena potpuno zdrava. Proglašena je blaženom 24. Travnja 1994.god., tijekom Međunarodne godine obitelji.
Papa Ivan Pavao II. je 16. Svibnja 2004. godine proglašava ju svetom, uz prisustvo njenog tada 92-godišnjeg supruga i djece. Papa ovu izuzetnu ženu opisuje kao Sveticu naše svakodnevnice, njena poduka ima temeljno životno značenje za obitelj kao prvu zajednicu gdje se upija ljubav, vjera, čudoredne vrijednosti. Posljednje dijete, Ivana Emanuela, krenula je majčinim stopama i danas je također liječnica, dok je Laura, drugorođena kćerka, ekonomistica, koja ujedno surađuje s katoličkom udrugom 'Voglio vivere' (Želim živjeti), kojoj je cilj promicanje poruka Svete Ivane Berette Molla.
Sveta Ivana je prva liječnica koja je proglašena svetom i zaštitnica je trudnica, djece i promicatelja kulture života. Spomendan joj je 28. travnja.
~~~~~~~~~~~~
Molitva: Sveta Ivana, moli za nas! Pomozi nam da neprestano rastemo u pravoj roditeljskoj ljubavi. Ti koja si proživjela tolike teškoće tokom trudnoće, pomozi našim trudnicama da budu zdrave i vedre te da rode zdravu djecu!
Sveta Ivano, uzorna majko i ženo, koja si žrtvovala svoj život da bi tvoje dijete moglo živjeti, čuj našu molitvu, danas kada toliki zaziru od života, kada nerođeni nemaju gotovo nikakva prava, kada mnogi zagovaraju pobačaj i ostale oblike nasilja nad životom. Molimo za trudnice u poteškoćama, molimo za nerođene u opasnostima pobačaja, za očuvanje obitelji i bračne ljubavi. Ti, koja si nam veliki primjer i ohrabrenje, pomozi nam da prihvatimo svoj križ i gledamo uvijek u Isusa, koji je Život i Ljubav. Neka nas nada vječne radosti, održi u činjenju dobra izbjegavanju zla. Amen.
