Otac mu je bio zemljoradnik ali i član kantonske uprave. Nije znao ni čitati ni pisati, bio je nepismen. Već kao mladić je bio pobožan i pokazivao je mistične darove. Nikola se oženio i sa svojom ženom Dorotejom je imao desetero djece. Bio je često pozivan u vojsku ali je promicao mir, štitio je žene i djecu, njegovom zauzetošću su zaštićeni i pošteđeni mnogi samostani i crkve.
Godine 1467. u dogovoru sa svojom ženom povlači se i započinje pustinjački život nedaleko od svoje kuće. Živio je čudesno tako dvadesetak godina, nije ništa jeo osim što se pričešćivao. Umro je u svojoj pustinji 1487. godine. Brzo ga je Božji puk počeo častiti kao sveca, ali je proglašen svetim tek 1947. godine.
