Jedan od najvećih pisaca i obnovitelja Crkve u XI. stoljeću čija je neporočnost bila takva da je stigao i u »sedmo nebo« Danteove »Božanstvene komedije«.
Rodio se 1007. godine u Raveni i kao sasvim malo dijete ostao je bez roditelja. Srećom, imao je stariju sestru i brata, pa je u Roselindi pronašao drugu majku, a u bratu Damjanu otkrio je oca. Brat ga je odškolovao, pa je Petar iz ljubavi i poštovanja prema njemu svome imenu dodao Damiani. Studirajući »slobodne znanosti« u Raveni, Faenzi i Parmi, silno je brzo napredovao, pa je uskoro i sam postao profesor.
Ipak, to ga nije dovoljno ispunjavalo, pa je u 28. godini života otišao u Fonte Avellanu, naselje pustinjaka. Tamo se susreo sa životopisom sv. Romualda, osnivača mnogih samostana, pa je na temelju njegovih načela stvorio i svoj »životni program«. U tom programu ključan je bio povratak askezi i ćudorednosti. Petar Damiani neumorno je pisao i propovijedao te su ga drugi pustinjaci vrlo brzo izabrali za svoga poglavara. Njegovu pomoć i savjet o pravom i zdravom redovničkom životu uskoro su tražili i opati susjednih samostana, baš kao i pape koji su ga često slali kao svojega izaslanika Papa Stjepan IX. imenovao ga je za kardinala i biskupa Ostije.
Sv. Petar Damiani bio je izuzetan pisac koji je uz Sveto pismo sjajno poznavao i stare klasične pisce. Pisao je dogmatske rasprave o Presvetom Trojstvu i Kristu te životopise brojnih svetaca. Osobito je volio Majku Božju kojoj je posvetio brojne govore i djela. Sve što je pisao i propovijedao bilo je činjeno s namjerom da se ljudi oduševe za moralan i častan život. Zato je, nerijetko, svojim riječima znao oštro i strogo šibati svako onodobno zlo u Crkvi, kao što je bilo prodavanje duhovnih dobara i crkvenih časti.
Sv. Petar Damiani umro je 1072. godine u Faenzi, a ljudi su ga odmah počeli častiti kao sveca i zazivati u pomoć kad bi ih boljela glava. Crkvenim naučiteljem proglašen je 1828. godine.
