Nadaren intelektualno odlazi u Dax, a potom u Toulouse na školovanje. Godine 1600. zaređen je za svećenika.
Živi nemirno i nesređeno, te hodočasti u Rim. Upada u ropstvo u Tunisu, ali 1608. dolazi u Pariz gdje susreće svećenika P. de Berullea, jednu jaku duhovnu osobu, te i sam počinje živjeti ozbiljnijim duhovnim životom. Sve je aktivniji u pastoralu, pokreće i druge u skrbi za siromahe.
Godine 1625. osniva Družbu svećenika (lazarista), a sa sv. Lujzom de Marillac Družbu kćeri kršćanske ljubavi. Izuzetno je aktivan, prisutan je u crkvenom, građanskom i ratnom području. Umire 1660. godine.
Zaštitnik je karitativnog djelovanja Crkve.
