Bila sam praktična vjernica, započela je svoje svjedočanstvo gospođa Agica. Imala sam puno pouzdanje u Boga i nebesku Majku. Radovala sam se životu. Bila sam majka i domaćica. Uz posao i brigu za obitelj brzo su mi prolazili dani. Bila sam prilično zdrava. U zadnje vrijeme počela sam mršavjeti, iako sam normalno jela. Obratila sam se liječniku opće medicine koji me je poslao na pretrage. Dijagnoza je bila rak debelog crijeva u završnom stadiju. Bila sam očajna i na trenutak posumnjala u Božju ljubav. Onda sam se trgnula i rekla: „ Bože oprosti mi što sam na trenutak odlutala od tebe“. Tada sam kleknula i vapila: „Bože najvažnije je živjeti u miru s Tobom, uživati u Tvojoj blizini, pa čak biti i bolesna, nego zdrava pa lutati daleko od Tebe.
Daj gospodine da prihvatim Tvoju volju, jer znam da je to najbolje za mene.“ Utonila sam u san. U san mi je došao sveti papa Ivan Pavao II. U tome snu nalazila sam se u crkvi gdje sam klečala, plakala i vapila Bogu da me ozdravi. Zamolila sam i svetog papu Ivana Pavla II da me zagovara kod Boga da me ozdravi ako je to Njegova sveta volja. U tome trenutku netko mi podiže glavu, bio je to sveti papa Ivan Pavao II. Obrisao mi je suze i rekao: “Ne plači više, vjeruj, ozdraviti ćeš.“ Odmah sam se nakon toga probudila. Prva mi je misao bila: “Bože kako si veličanstven, pa Ti ćeš me na zagovor svetoga pape Ivana Pavla II ozdraviti. Hvala Ti!“ Kada sam otišla na pripreme za operaciju, donjela nove nalaze, doktori su se začudili jer nije bilo znakova tumora. Doktori ne vjeruju i kažu to je neka greška. Ponovo su me uputili na snimanje koje je potvrdilo da su moja crijeva zdrava. Doktori ne znaju što se to dogodilo, ali ja sam znala. Mene je izliječio Doktor nad svim doktorima, svemogući Bog na zagovor svetoga pape Ivana Pavla II. Gospodine iako si Ti za mene tajna, ja za Tebe nikada neću biti tajna. Gospodine, hvala Ti, jer si sve učinio dobro. Hvala Ti što si moj put, istina i život.
