Lucija se ovako sjeća prvog ukazanja Anđela: - Čini mi se, bilo je to proljeće 1916. kada nam se Anđeo prvi puta ukazao u Loca de Caberge. Igrali smo se i gle: jaki vjetar tresao je drveće. Preplašeno smo gledali što se događa u tako mirnom danu. Najednom ugledasmo mladića od 14 do 15 godina. Bio je bijeliji od snijega, a pri sunčanom svjetlu bio je proziran kao predivni kristal.
Približivši nam se rekao je:
- Ne Bojte se! Ja sam Anđeo mira
Molite sa mnom.
Zatim Anđeo klekne i prikloni čelo do tla te nas je pozvao da tri puta s njim molimo ovu molitvu: Moj Bože, vjerujem u Te, klanjam Ti se, ufam se u Te i ljubim Te!
Molim Te, oprosti onima koji ne vjeruju u Te, ne klanjaju Ti se, ne ufaju se u Te i ne ljube Te.
Dignuvši se, Anđeo je rekao djeci: 'Tako molite. Srce Isusovo i Srce Marijno čuju vaše molitve.' I Anđeo nestade. Mi smo duboko prignuti često ponavljali molitvu koju smo čuli od Anđela.
Anđeo Portugala
Drugo ukazanje Anđela dogodilo se pokraj bunara u vrtu Lucijinih roditelja. Evo Lucijina opisa: 'Jednog ljetnog dana igrali smo se, provodeći podnevni odmor kod kuće kraj bunara mojih roditeljla, a zvali smo ga Imeria. Najednom ugledali smo opet Anđela koji nam je rako: - Što radite? Molite, molite mnogo! Srce Isusovo i Srce Marijino žele vam svoje milosrđe iskazati. Stalno prikazujte Svemogućem mollitve i žrtve.
- Kakve žrtve treba prinositi? upitah. Anđeo mi odgovori:
- Prinesiti sve što možete kao žrtvu, kao zadovoljštinu za grijehe, koji Njega vrijeđaju i kao molbvu za obraćenje grešnika. Tako ćete za svojudomovinu postići mir. Ja sam njezin Anđeo Čuvar, Anđeo Portugala. Prije svega prihvaćajte i podnosite spremno trpljenja, koja će vam Gospodin slati.
Od toga smo vremena prikazivali Bogu sve što nas je žalostilo.'
Anđeo Euharistije
Evo Lucijina sjećanja trećeg ukazanja Anđela: Nekoliko mjeseci kasnije sišao je nebeski Glasnik u Loca de Cabago, mjesto prvog ukazanja. Čim smo onamo stigli, započeli smo na koljenima, s licem do tla ponavljati Anđelovu molitvu: 'Moj Bože..'
Nekoliko puta smo ponavljali ovu molitvu.
Iznad nas je zasjalo. Usptravili smo se da bi vidjeli što se događa. Ugledali smo Anđela, u lijevoj ruci je držao kalež, nad kojim je lebdjela Hostija, iz koje je u kalež palo nekoliko kapi Krvi. Ostavio je da kalež sa Hosijom lebdi u zraku, kleknuo se kraj nas i potaknuo da s njim ponavljamo tri puta: Presveto Trojstvo, Oče, Sine i Duše Sveti, duboko Ti se klanjam i prinosim Ti predragocjeno Tijelo i Krv, Dušu i Božanstvo Gospodina našega Isusa Krista prisutnog u svim Svetohraništima svijeta kao zadovoljštinu za sve uvrede, svetogrđa i nemar kojima je On vrijeđan.
Po neizmjernim zaslugama Presvetog Srca Isusova i po zagovoru Bezgrešnog Srca Marijina, molim te za obraćenje jadnih grješnika.
Anđeo se potom podigao, prihvatio kalež i Svetu Hostiju. Meni je pružio Svetu Hostiju a Krv iz kaleža su pili Franjo i Jacinta. Anđeo je rakao:
- Primite Tijelo i pijte Krv Isusa Krista koje nezahvalni ljudi strahovito vrijeđaju.Dajte zadovljštinu za grijehe ljudi. Tješite svog Boga.'
Anđeo je ponovno kleknuo na tlo i ponovio s nama tri puta molitvu: Presveto Trojstvo.. Zatim je nestao Anđeo.
Bog u meni
Franjo nije čuo Anđelove riječi, pa je upitao Luciju: - Anđeo ti je pružio Svetu Pričest. Ali što je to bilo, što je dao Jacinti i meni?
- Isto tako Svetu Pričest, - odgovori Jacinta sva sretna. Nisi li vidio Krv kako teče iz Hostije?
- Osjetio sam da je Bog bio u meni, ali nisam znao kako. Tada je Franjo kleknuo, sagnuo glavu do zemlje i sa svojom sestricom ponavljao molitvu koju su naučili od Anđela. Riječi Anđela da Boga treba tješiti, jer je žalostan zbog tolikih pogrda i grijeha duboko su potresle Franju i Jacinutu. Franjo se trudio da tješi Isusa a Jacinta se činila žrtve za obračenje grešnika.
