Po noći sam se gušila, imala sam jak osjećaj da je netko sa mnom u sobi, a taj osjećaj nečije prisutnosti je bio toliko jak da od straha nisam smjela zatvoriti oči. Bila sam budna po nekoliko noći zaredom, a kada bih konačno zaspala, vrištala sam u snu i obično bih se probudila u znoju i grču. Počele su mi smetati slike na kojima su bili Isus i Marija, bilo me jako strah tih slika. Nakon nekoliko tjedana počelo me biti strah ići u Crkvu, jednostavno sam se tamo grozno osjećala, bilo mi je teško disati, kao da mi nešto stoji na prsima. Počela sam dobivati napadaje slične epilepsiji i zbog tih napadaja sam bila u bolnici čak 18 puta, mirnim i sigurnim glasom priča mlada žena koja tvrdi da ju je spasio egzorcizam katoličkog svećenika. Uplašeni roditelji su, vidjevši u kojem je stanju, odmah potražili savjet liječnika. Snimili su joj mozak i rad srca, ali svi su nalazi bili uredni. Napadaji su postali učestaliji. Znali su trajati i po tri sata, a lijekovi koje je dobivala na Hitnoj nisu joj pomagali.
- Zbog toga su me poslali psihijatru jer su mislili da ja to namjerno radim. U bolnici su me zbog toga vrijeđali, liječnici su bili jako neljubazni. Govorili su da želim privući pozornost, da glumim, Napadaje sam imala i po četiri puta na dan. Čula sam i glasove, kao da me netko nagovara na samoubojstvo. Tada sam se počela samoozljeđivati. Rezala sam se po rukama i pila puno tableta jer sam htjela što više spavati. Bilo je kao u transu - prepričava ona s mukom se prisjećajući trenutaka u kojima je bila spremna oprostiti se od svijeta. Prolazeći obiteljskim domom, svaki pogled na majčinu krunicu, Bibliju ili sliku sveca tjerao ju je da ih uništava.
- Nisam znala što mi je. Mislila sam da sam stvarno psihički bolesna jer su me tako uvjerili liječnici, a kasnije sam vjerovala da sam to sve umislila. Krenula sam psihijatru koji me nakon nekoliko psihoterapija poslao svećeniku u crkvu Svetog križa u Sigetu. Sve sam mu ispričala, a on je rekao da je na mene vjerojatno netko bacio urok, pa bi bilo dobro da dolazim na molitvenu zajednicu. Pristala sam, no napadaji su se pojačali, po noći su trajali satima, u bolnici me nisu mogli svladati koliko sam se bacala, pa su me vezali za krevet. Ništa me nije moglo smiriti. Bila sam u bolnici i po mjesec dana i tako 18 puta tijekom 4 godine. U crkvi sam imala jake reakcije na molitve, bacala sam se, izvijala, vrištala i režala, nisam mogla podnijeti ime Isus. Smetalo mi je kad bi mi svećenik stavio raspelo na glavu ili trbuh. Nisam mogla ići u školu, nisam imala nikoga uz sebe, čak ni roditelji mi nisu htjeli pomoći. Zabranili su mi da idem u crkvu jer su mislili da mi svećenik to namjerno radi i nekako izaziva moje reakcije, ali ja se nisam dala. Kaže da je bila kod tri psihijatra. Liječnici su, tvrdi ona, mislili da ima epilepsiju, ali nisu je mogli dokazati nalazima.
- U jednoj bolnici su mi čak rekli da više ne dolazim k njima jer mi oni ne mogu pomoći. Pater kod kojeg sam dolazila na molitvu rekao mi je da mi možda može pomoći egzorcizam, ali se u Hrvatskoj jako dugo čeka dopuštenje biskupa za obred. Prijatelj mi je preporučio svećenika u Sloveniji. Imala sam jake reakcije na najjednostavnije molitve. Sjećam se da mi je stolac na kojem sam sjedila počeo odskakivati od poda i micao se zajedno sa mnom. Išla sam i drugom egzorcistu u Sloveniji, Marjanu Arharu. Prvi susret s Arharom je bio presudan. Svećenik ju je u početku samo promatrao.
- Zatim mi je dao da popijem blagoslovljene vode i tad je rekao da mi hitno treba egzorcizam. Započeo je obred koji je trajao oko sat vremena. Ja se ničega ne sjećam, ne znam što se događalo za vrijeme egzorcizma. A nakon egzorcizma mi je bilo još lošije, tad sam izgubila svaku nadu da ću ozdraviti. Naručio me na još jedan obred za desetak dana. Tada se dogodilo nešto prekrasno. Napokon sam bila oslobođena, osjećala sam veliko olakšanje. Svi su mi rekli da sam se promijenila. Moji roditelji još ne znaju da sam bila na egzorcizmu, oni nažalost ne vjeruju u to i morala sam sve raditi u tajnosti. I poslije svega priznaje: Demoni su me opsjeli jer sam zazivala duhove...
