Govoreći o osobnom iskustvu služenja u Međugorju, fra Danko je posebno izdvojio godine provedene u ispovjedaonici, opisujući ih kao jedno od najdubljih duhovnih iskustava svoga života.
„Mogao bih reći da je to mojih šest najljepših godina u životu. Zato što sam gledao raj svojim očima”, rekao je fra Danko.
Na pitanje gdje je gledao taj „raj”, odgovorio je vrlo konkretno.
„U ispovjedaonici”, kazao je.
Fra Danko je potom posvjedočio kako su u Međugorje dolazili brojni vjernici koji se sakramentu ispovijedi nisu približili desetljećima. Među njima su, kako je naveo, bili i oni koji se nisu ispovjedili 30, 40 ili 50 godina.
Posebno je izdvojio primjer čovjeka koji se, prema njegovim riječima, nije ispovjedio čak 70 godina.
„Jedan je bio i 70. Ja sam ga pitao kako je moguće, a on kaže da su tada u sedmoj godini primali ispovijed i pričest, jer je tada bila krizma”, ispričao je fra Danko.
Takve trenutke opisao je kao veliku radost za nebo, usporedivši ih s povratkom izgubljenog sina.
„To je velika radost za nebo ako se izgubljeni sin nakon 70 godina vratio kući. A to se u Međugorju događa non-stop”, poručio je fra Danko Perutina.
Njegovo svjedočenje u emisiji Hrvatskog nadzemlja bilo je usmjereno upravo na ono što mnogi hodočasnici i svećenici povezuju s Međugorjem, a to su obraćenja, ispovijedi i povratak ljudi vjeri nakon dugih godina udaljenosti od sakramenata.
