Jedne godine pozvala je poznanicu Mariju, koja pjeva u crkvenom zboru, te folklornu grupu iz Kutjeva da dođu pjevati na misi i s građanima svoga grada proslaviti sv. Ivu.
Platila im je autobus 3.800 eura i osigurala besplatan smještaj. Bio je to prekrasan doživljaj za sve njih i bili su veoma zahvalni gđi Ivanki na ovoj lijepoj i velikoj gesti. Nakon nekog vremena se razboljela od raka grla. Morala se izvršiti operacija. Nažalost, u toj teškoj situaciji, muž ju je napustio.
Slijedećeg „osmog“ u mjesecu na središnju svetu misu kod Gospe Brze Pomoći u Brodu spremao se iz Kutjeva autobus na kat s 90 hodočasnika. Njihovu voditeljicu puta gđu Mariju, koja vodi hodočasnike već devet godina svakog „osmoga“ u Brod, večer prije, nazvala je telefonom sestra gospođe Ivanke i plačućim glasom ju molila: "Marija, moja sestra Ivanka je pala u komu. Liječnici su rekli da ona umire i da je ništa ne može spasiti. Molim vas: molite za nju kod Gospe. Sada se jedino u nju pouzdajemo i vjerujemo da ona svojim zagovorom može pomoći našoj Ivanki. Molitvu tolikih duša Gospa neće zapustiti. Marija, molim Vas molite!"
Marija je obećala da će cijelim putem svi zajedno moliti da ju Gospodin podigne, a i u samoj misi će ju prikazati. Kada je autobus s hodočasnicima krenuo put Slavonskog Broda, Marija je izložila ovu molbu i svi su se uključili u iskrenu i pobožnu molitvu žalosne krunice, litanija Gospe Brze Pomoći, Zdravo Kraljice i pjevali su između otajstava pripjev: "Majko, Majko, pomozi sad, moli te selo i moli te grad!" Gđa Marija je uvijek između desetki dodala: "Gospo Brze Pomoći, pohiti da joj pomogneš. Podigni našu dobrotvorku Ivanku iz kome, molimo te!"
Milosna Gospa Pomoćnica uslišala je ove žarke molitve. Gđa Ivanka je izašla iz kome toga dana. Njena sestra je u suzama radosnicama javila tu vijest i zahvaljivala do neba Gospi i svim hodočasnicima.
